Kzz 459/2026 2.4.1.21.2.3.11 nedozvoljeni razlozi - odbacivanje zzz

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 459/2026
22.04.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Simića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K-648/25 od 23.07.2025. godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 195/25 od 19.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 22.04.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Simića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K-648/25 od 23.07.2025. godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 195/25 od 19.01.2026. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K-648/25 od 23.07.2025. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 1. KZ i krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, pa su mu za navedena krivična dela prethodno utvrđene pojedinačne kazne i to za krivično delo iz člana 137. stav 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 10 meseci, a za krivično delo iz člana 138. stav 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 4 meseca i zatim je okrivljeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mesec u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 19.05.2025. godine pa nadalje.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara u roku od mesec dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljeni je obavezan i da naknadi nužne izdatke i nagradu vezano za zastupanje od strane branioca po službenoj dužnosti - advokata Aleksandra Nikolića, a o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Kž1 195/25 od 19.01.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Simića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K-648/25 od 23.07.2025. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dragan Simić, zbog povreda odredaba člana 13. stav 2, člana 86. stav 2. i 3, člana 88, člana 89, člana 389. stav 1. tačka 1), člana 394. stav 3, člana 395, člana 397, člana 406, člana 419, člana 438. stav 2. tačka 3) i člana 508. stav 1. ZKP, te zbog povrede odredbe člana 54. KZ, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da preinači u celini ili delimično prvostepenu i drugostepenu odluku ili samo drugostepenu odluku ili da u celosti ukine prvostepenu i drugostepenu odluku ili samo drugostepenu odluku i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje, s tim da naredi da se postupak održi pred potpuno izmenjenim većem.

Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povredu odredbe člana 54. KZ, citirajući pri tome zakonski tekst iste. Međutim, branilac dalje u podnetom zahtevu u svojim navodima uopšte ne ukazuje u čemu je to konkretno sud prekoračio granice svoga ovlašćenja prilikom izricanja krivične sankcije okrivljenom i u čemu se to eventualno ogleda povreda odredbe člana 54. stav 3. KZ od strane nižestepenih sudova, već u svojim navodima u ovom delu samo ističe da sud nije na glavnom pretresu utvrdio činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o vrsti i visini krivične sankcije koju će izreći okrivljenom, budući da je po braniocu sud neosnovano odbio dokazni predlog odbrane da na glavnom pretresu u svojstvu svedoka ispita oštećene BB i VV na navedene okolnosti, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju Vrhovnog suda suštinski predstavljali povredu odredbe člana 440. ZKP.

Pored toga, branilac okrivljenog kao razloge podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povrede odredaba člana 13. stav 2, člana 86. stav 2. i 3, člana 88, člana 89, člana 389. stav 1. tačka 1), člana 394. stav 3, člana 395, člana 397, člana 406, člana 419, člana 438. stav 2. tačka 3) i člana 508. stav 1. ZKP, iznoseći pri tome primedbe na način vođenja krivičnog postupka i sačinjavanja zapisnika o glavnom pretresu od strane postupajućeg sudije pojedinca, te ističući, između ostalog, da je sud odbijanjem dokaznog predloga odbrane da se na glavnom pretresu u svojstvu svedoka neposredno ispitaju oštećene BB i VV povredio načelo neposrednosti izvođenja dokaza, načelo raspravnosti i usmenosti, a takođe i pravo okrivljenog na odbranu, pri čemu branilac u ovom delu polemiše i sa razlozima koje su nižestepeni sudovi dali za svoju odluku u obrazloženjima pobijanih presuda.

Imajući u vidu da povrede odredaba člana 13. stav 2, člana 86. stav 2. i 3, člana 88, člana 89, člana 389. stav 1. tačka 1), člana 394. stav 3, člana 395, člana 397, člana 406, člana 419, člana 438. stav 2. tačka 3), člana 440. i člana 508. stav 1. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Simića odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković