Kzz 46/2017 mera bezbednosti oduzimanja predmeta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 46/2017
06.02.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Veska Krstajića i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljena trgovina iz člana 243. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. br. 1460/16 od 20.12.2016. godine, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu 2 KPPr 587/16 od 26.10.2016. godine i 2 KPPr br. 587/16, KV br.1790/16 od 18.11.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 06.02.2017. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. br. 1460/16 od 20.12.2016. godine, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu 2 KPPr 587/16 od 26.10.2016. godine i 2 KPPr br. 587/16, KV br.1790/16 od 18.11.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem sudije za prethodni postupak Prvog osnovnog suda u Beogradu, 2 KPPr 587/16 od 26.10.2016. godine, odbijen je kao neosnovan predlog za donošenje rešenja o oduzimanju predmeta od osumnjičenog AA podnet od strane Prvog osnovnog javnog tužioca u Beogradu Kt.3851/16, Keo. 1233/16 od 15.08.2016. godine.

Rešenjem vanpretresnog veća Prvog osnovnog suda u Beogradu 2 KPPr br. 587/16, KV br. 1790/16 od 18.11.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba zamenika javnog tužioca Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu od 03.11.2016. godine, izjavljena protiv rešenja sudije za prethodni postupak Prvog osnovnog suda u Beogradu KPPr br. 587/16 od 26.10.2016. godine.

Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz.br.1460/16 od 20.12.2016. godine protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, i to bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) KZ u vezi člana 535. stav 1. ZKP, člana 12. ZKP i člana 4. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud donese presudu kojom će usvojiti zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan i ukinuti pravnosnažno rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu 2 KPPr 587/16 od 26.10.2016. godine i rešenje 2 KPPr br. 587/16, KV.br. 1790/16 od 18.11.2016. godine i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovnu odluku.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, koju je održao u smislu odredbe člana 488. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca, smatrajući da njegovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je neosnovan.

Republički javni tužilac u zahtevu ističe da je pobijanim pravnosnažnim rešenjima učinjena povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, i to prvostepenim rešenjem, zato što su razlozi rešenja o nenadležnosti organa postupka, koji su formalne prirode, protivrečni meritornoj odluci u izreci rešenja i što pobijano rešenje ne sadrži jasne, uverljive i konkretne razloge zbog kojih sud smatra da je predlog tužilaštva neosnovan, a drugostepenim rešenjem zato što su dati razlozi nejasni i međusobno protivrečni kad drugostepeni sud navodi da je u predistražnoj fazi organ postupka javni tužilac, shodno odredbi člana 43. stav 2. tačka 1) ZKP, a ne sudija za prethodni postupak, zanemarujući da citirana ni bilo koja druga odredba ZKP izričito ne propisuje da je javni tužilac nadležan za trajno oduzimanje predmeta.

Nadalje, prema navodima zahteva, prvostepeni sud je, odbijanjem predloga javnog tužioca za donošenje rešenja o oduzimanju predmeta i iznetim stavom da je javni tužilac nadležan za donošenje te odluke, učinio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP jer određuje javnog tužioca kao organ koji izriče krivične sankcije, što je suprotno odredbi člana 12. ZKP, koja propisuje da krivičnu sankciju učiniocu krivičnog dela može izreći samo nadležni sud. S tim u vezi, Republički javni tužilac ističe da iz odredaba čl. 147. i 151. ZKP proizilazi da „organ postupka“ može samo privremeno oduzimati predmete i da odredba člana 154. ZKP ukazuje na sudsku nadležnost u donošenju konačne odluke o privremeno oduzetom predmetu, te da se jezičkim tumačenjem odredaba čl. 7, 22. i 535. ZKP i odredaba koje se tiču ovlašćenja javnog tužioca u predistražnom i istražnom postupku kao i ciljnim i sistematskim tumačenjem odredaba ZKP, može zaključiti da javni tužilac nije nadležan za trajno oduzimanje predmeta čije je oduzimanje po krivičnom zakonu neophodno radi zaštite interesa opšte bezbednosti ili razloga morala, već da rešenje o trajnom oduzimanju predmeta, koje predstavalja meru bezbednosti iz člana 87. KZ i krivičnu sankciju u smislu člana 4. KZ, primenom odredaba člana 535. ZKP donosi sud koji je nadležan za suđenje u prvom stepenu, i onda kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se okrivljeni oglašava krivim ili rešenjem o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Pravilno je, po oceni ovog suda, stanovište izneto u pobijanom prvostepenom rešenju, koje prihvata i drugostepeni sud i za koje su u pobijanim rešenjima dati jasni i dovoljni razlozi, da sud nije nadležan za donošenje odluke o meri bezbednosti oduzimanja predmeta iz člana 87. KZ, u konkretnom slučaju.

Odredbom člana 43. stav 2. tačka 1) ZKP, na koju se pozivaju prvostepeni i drugostepeni sud, propisano je da je za krivična dela za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti javni tužilac nadležan da rukovodi predistražnim postupkom, dakle da preduzima sve radnje koje se po zakonu preduzimaju do momenta pokretanja krivičnog postupka, koji je određen u članu 7. ZKP, dok je u toj fazi postupka nadležnost suda (sudije za prethodni postupak), ograničena isključivo na slučajeve predviđene u tom zakoniku (član 22. stav 2. ZKP), u koje ne spada odlučivanje o meri bezbednosti trajnog oduzimanja predmeta.

U okviru navedene nadležnosti u predistražnom postupku javni tužilac, između ostalog, ovlašćen je da odlučuje o odlaganju krivičnog gonjenja (član 43. stav 2. tačka 2) ZKP) i da u slučaju donošenja odluke-naredbe o odlaganju krivičnog gonjenja (član 283. ZKP) i u slučaju ispunjenja svih obaveza od strane osumnjičenog koje su mu određene tom naredbom i na način određen istom, javni tužilac donosi rešenje o odbacivanju krivične prijave (član 283. stav 3. ZKP), kojim se okončava postupak povodom podnete krivične prijave, pa to rešenje ima značaj presuđene stvari.

U takvoj situaciji, kada je krivični postupak okončan, ali ne odlukom suda uz koju se može izreći mera bezbednosti oduzimanja predmeta u skladu sa zakonom, već na drugi način u koji spada i odbacivanje krivične prijave po članu 283. stav 3. ZKP, sud može naknadno izreći meru bezbednosti oduzimanja predmeta pod uslovima iz člana 535. stav 1. ZKP, odnosno samo ako je reč o predmetima čije odzimanje je po krivičnom zakonu neophodno radi zaštite interesa opšte bezbednosti ili razloga morala.

U konkretnom slučaju, doneto je rešenje o odbacivanju krivične prijave protiv okr. AA u smislu člana 283. stav 3. ZKP, nakon što je ispunio obaveze iz naredbe javnog tužioca o odlaganju krivičnog gonjenja za krivično delo iz člana 243. stav 1. KZ, čiji predmet je 3500 paklica cigareta marke „...“ sa akciznom markicom tzv. Republike Kosovo. Kako cigarete ne predstavljaju predmet čije oduzimanje zahtevaju interesi zaštite opšte bezbednosti, niti razlozi morala, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca da je prvostepeni sud morao doneti rešenje o oduzimanju tih predmeta primenom člana 535. ZKP.

Nalazeći, iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim rešenjima nisu učinjene povrede zakona na koje se, neosnovano, ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                                       Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić