Kzz 465/2025 2.4.1.21.1.2.3.1 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 465/2025
14.05.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Milene Rašić, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Mileusnića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K.br.438/24 od 06.10.2025.godine i Višeg suda u Subotici Kž1 96/25 od 22.01.2026.godine, u sednici veća održanoj dana 14.05.2026. godine, doneo je:

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Mileusnića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K.br.438/24 od 06.10.2025.godine i Višeg suda u Subotici Kž1 96/25 od 22.01.2026.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici K.br.438/24 od 06.10.2025.godine okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužan da isplati u roku od devedeset dana od dana pravnosnažnosti presude. Ukoliko okrivljeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora. O troškovima krivičnog postupka je odlučeno na način bliže opisan u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Subotici Kž1 96/25 od 22.01.2026.godine delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog AA, pa je preinačena presuda Osnovnog suda u Subotici K.br. 438/24 od 06.10.2025. godine, samo delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Viši sud u Subotici okrivljenog AA zbog krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika osudio na novčanu kaznu u iznosu od 70.000,00 dinara, koju je okrivljeni dužan platiti u korist budžetskih sredstava Republike Srbije u roku od 90 dana od dana pravnosnažnosti presude, dok u slučaju da okrivljeni ne plati novčanu kaznu u navedenom roku, ista će se zameniti kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara računati jedan dan zatvora. Žalba branioca okrivljenog je u preostalom delu odbijena kao neosnovana, te je prvostepena presuda u neprennačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Dragan Mileusnić, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev kao osnovan, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili da ukine pobijane presude i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen i da nema zakonom propisan sadržaj, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti ako je pravosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju, povređena odredba krivičnog postupka i to, propisana članom 485.stav 4. ZKP ili ako je na činjenično stanje utvrđeno u pravosnažnoj odluci pogrešno primenjen zakon. Pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede ZKP je ograničeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom (član 485. stav 4. ZKP) te se zahtev može podneti zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA, advokat Dragan Mileusnić ističe da se pobijane presude zasnivaju na dokazima na kojima se po zakonu ne mogu zasnivati i to na zapisniku o uviđaju sa pripadajućom dokumentacijom broj 240-340/2022 od 30.12.2022.godine, situacionoj skici saobraćajne nezgode koja se dogodila dana 10.12.2022.godine, sačinjene od strane policijskog službenika Siniše Novakovića i krivičnoj prijavi Ku.br.1917/2022. Svoj stav branilac obrazlaže navodima da nigde u navedenim dokazima nije konstatovano ono što je navedeno u drugostepenoj presudi, da postoji i treće vozilo koje se kretalo ispred oštećenog, pa samim tim nije tačan nalaz i mišljenje Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu da je brzina kojom se kretao oštećeni iznosila 61 km/h, jer bi u tom slučaju došlo do sudara oštećenog i tog vozila, iz čega proizilazi da je pogrešan i zaključak da se u istoj traci dogodio navodni sudar sa vozilom okrivljenog, jer se između njih nalazilo treće vozilo. U prilog navedenom branilac je istakao da je u obrazloženju drugostepene presude navedeno da je prvostepeni sud propustio da u dovoljnoj meri ceni kao olakšavajuću okolnost postojanje doprinosa oštećenog nastanku saobraćajne nezgode. Po oceni branioca, očigledno je da se događaj odigrao na način kako je to prvobitno u svom nalazu opisao veštak saobraćajne struke Milan Vasović, kao i stručni savetnik Dragan Vignjević, odnosno da je do sudara došlo u preticajnoj traci, jer je oštećeni preko pune bele linije upravljao vozilom brzinom od 61 km/h i bez tragova kočenja udario u vozilo okrivljenog, koji se nalazio u svojoj traci. Branilac je istakao da je veštak saobraćajne struke Milan Vasović promenio svoj stav koji je branio dve godine i prihvatio zaključak da se sudar odigrao na način kako je to opisao Fakultet tehničkih nauka, ali da veštak nije znao da obrazloži zašto menja svoj stav nakon dve godine i zbog čega prihvata njihove parametre, koje nije ni proverio.

Po oceni Vrhovnog suda, iako branilac formalno ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, polemišući sa činjenicama utvrđenim u pravnosnažnim presudama i ukazujući na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova.

Kako povreda odredbe člana 440. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Mileusnića u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

U ostalom delu zahteva branilac okrivljenog je označio povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. Međutim, u obrazloženju zahteva branilac ne konkretizuje u čemu se povreda zakona sastoji, odnosno ne navodi zbog čega smatra da delo za koje se okrivljeni goni, nije krivično delo. Odredba člana 484. ZKP nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), po nalaženju ovog suda, podrazumeva ne samo formalno opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji. S toga je Vrhovni sud našao da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Mileusnića, u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbi člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ovoga rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Nemanja Simićević, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković