
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 472/2019
16.05.2019. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Viktora Kračuna, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Viktora Kračuna, advokata Jovana Ćirića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 2K 14/18 od 19.11.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 61/19 od 18.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 16.05.2019. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Viktora Kračuna, advokata Jovana Ćirića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 2K 14/18 od 19.11.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 61/19 od 18.02.2019. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev odbacuje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Pančevu 2K 14/18 od 19.11.2018. godine, okrivljeni Viktor Kračun, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Na osnovu člana 246. stav 7. KZ od okrivljenog je oduzeta opojna droga marihuana u ukupnoj količini od 6.562,26 grama neto mase. Istom presudom odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opisano u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 61/19 od 18.02.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Pančevu i branioca okrivljenog Viktora Kračuna, advokata Jovana Ćirića, a presuda Višeg suda u Pančevu 2K 14/18 od 19.11.2018. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Viktora Kračuna, advokat Jovan Ćirić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili iste preinači tako što će okrivljenog oglasiti krivim zbog izvršenja krivičnog dela iz člana 246. stav 2. KZ i istom izreći znatno blažu krivičnu sankciju.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je donošenjem pobijanih presuda, učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na štetu okrivljenog, jer se u radnjama okrivljenog, ne stiču obeležja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje je oglašen krivim, već obeležja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 2. KZ. U vezi toga, u zahtevu se navodi, da je u konkretnom slučaju u sporednom dvorištu pronađen zasad 27 stabljika indijske konoplje koja se nalazila u zemlji pa bi lice koje ju je posadilo i uzgajalo, moglo da odgovara samo za krivično delo iz člana 246. stav 2. KZ, a ovo stoga što je Zakonom o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama definisano značenje pojma gajenje i proizvodnja, da je u članu 3. tačka 8. navedenog zakona definisano da gajenje biljaka obuhvata radnje setve, sađenja, gajenja, žetve i berbu biljke ili delova biljke. Nasuprot tome odredbom člana 22. ovog Zakona precizirano je šta predstavlja proizvodnju i navedeno da proizvodnja podrazumeva fizički proces koji obuhvata svaki postupak kojim se dobije ili doprinosi dobijanju psihoaktivne kontrolisane supstance, a da takve radnje predstavljaju seču listova, sušenje listova, pakovanje, na koji način se dobija novi proizvod pogodan za konzumiranje. Dalje navodi da su, sve radnje proizvodnje u smislu člana 22. Zakona o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama preduzeli policijski službenici, a ne sam okrivljeni, tako da okrivljeni nije mogao biti oglašen krivim za proizvodnju marihuane, kada ni fizički nije bio u kontaktu sa stabljikama, niti je preduzeo bilo kakvu radnju proizvodnje.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, po nalaženju ovog suda ne mogu se prihvatiti kao osnovani, a iz sledećih razloga:
Krivično delo iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika čini onaj ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglešeni za opojne droge.
Radnja izvršenja krivičnog dela iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika sadrži veći broj alternativno postavljenih radnji i može se sastojati u proizvodnji, preradi, prodaji ili nuđenju na prodaju opojnih droga, kao i u kupovanju, držanju ili prenošenju radi prodaje opojnih droga, a učinilac mora postupati neovlašćeno.
Pod proizvodnjom se podrazumeva svaka aktivnost izvršioca kojom se iz određenog materijala može dobiti supstanca koja ima svojstvo opojne droge, a sađenje i uzgajanje kanabisa predstavlja proizvodnju, ukoliko su osim radnji setve i nege biljke u smislu biološkog zrenja, do okončanja vegetacije, preduzete i dalje radnje - ubiranje listova i cvetova, sušenje, usitnjavanje prethodno uzgojene biljke kanabisa.
Polazeći od navedenog, a kako iz izreke pobijane prvostepene presude proizilazi da je okrivljeni kritičnom prilikom neovlašćeno proizvodio supstancu koja je proglašena za opojnu drogu i to kanabis, koja se nalazi na Spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci Pravilnika o utvrđivanju Spiska psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i to tako što je pored toga što je napravio zasad opojne droge koju je održavao i povremeno skidao zrele delove biljka, iste sušio i pripremao za upotrebu, da je u pomoćnom objektu držao sušilicu – bubanj u visećem položaju u kojem je u gornjem delu sušio 204,7 grama obrane marihuane, na gredi od krova držao jednu PVC kesu u kojoj se takođe nalazila osušena marihuana, u drugoj prostoriji istog objekta okačene o grede sušio 3 grane na kojima su se nalazili i listovi i cvetovi opojne droge marihuane, a drugom delu grede još nekoliko istih grana, to po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda iz izreke prvostepene presude jasno proizilaze svi bitni elementi krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, a ne bitni elementi istog krivičnog dela iz stava 2. člana 246. KZ. Ovo iz razloga jer je okrivljeni u konkretnom slučaju, biljke uzgajao bez ovlašćenja, ali je preduzeo i dodatne radnje kojima je došao u fazu proizvodnje i dobio supstancu koja predstavlja opojnu drogu, time što ih je ubrao, sušio i pripremao za upotrebu i tako proizveo opojnu drogu kanabis. S toga se neosnovano u podnetom zahtevu ukazuje na povredu zakona iz čl. 439. tačka 2. ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi i da tužilac nije pružio ni jedan dokaz da je okrivljeni uzgajio i proizvodio marihuanu, komentariše postupanje policijskih službenika kao i sprovedeno DNK veštačenje, čime osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom i potvrđeno drugostepenom presudom i ukazuje na povredu zakona iz člana 440.ZKP.
Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nije zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, u smislu člana 485. stav 4. ZKP.
Takođe, branilac u zahtevu ističe da su okrivljenom povređena osnovna prava zagarantovana odredbom člana 33. stav 7. Ustava Republike Srbije, kao i Evropske konvencije, jer okrivljeni nije dužan da daje iskaze protiv sebe ili protiv bliskih lica niti da prizna krivicu, jer je osuđujuća presuda u ovom krivičnom predmetu doneta ne zbog toga što je tužilac dokazao izvršenje krivičnog dela već zbog toga što okrivljeni nije dokazao svoju nevinost.
Prema odredbi člana 484. ZKP, koja propisuje sadržaj zahteva, u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora se navesti razlog za podnošenje propisan odredbom člana 485. stav 1. ZKP, a u slučaju iz čl. 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, kako u zahtevu branilac okrivljenog nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da je okrivljenom ili drugom učesniku u postupku povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo ili sloboda koja su zajamčeni Ustavom ili Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, to zahtev za zaštitu zakonitosti u ovom delu nema propisan sadržaj, u smislu člana 484. ZKP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Bata Cvetković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić