Kzz 474/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 474/2016
26.04.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.Ž., zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Ž., advokata V.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 1030/14 od 05.08.2015. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 363/15 od 28.12.2015. godine, u sednici veća održanoj 26.04.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Ž. podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 1030/14 od 05.08.2015. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 363/15 od 28.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K 1030/14 od 05.08.2015. godine, okrivljeni S.Ž., oglašen je krivim zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 4. u vezi stava 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ako okrivljeni u roku od jedne godine ne učini novo krivično delo. Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati, na ime troškova krivičnog postupka, iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Viši sud u Kruševcu presudom Kž1 363/15 od 28.12.2015. godine, je delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog S.Ž. preinačio prvostepenu presudu u pogledu pravne kvalifikacije dela, tako što je okrivljenog za radnje navedene u izreci prvostepene presude oglasio krivim za krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. KZ, zadržavajući kao pravilno izrečenu krivičnu sankciju iz prvostepene presude, dok je u ostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog S.Ž., advokat V.I., zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11), člana 438. stav 2. tačka 2), člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači nižestepene presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo ili da navedene presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. ZKP, održao sednicu veća u kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Ž. je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog S.Ž. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je prvostepena presuda doneta uz učinjenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, jer je izreka prvostepene presude nerazumljiva, s obzirom da se u njoj navodi da je okrivljeni prekoračenjem granica svojih službenih ovlašćenja pribavio korist i preduzeću „A. d.“ kao i vlasniku tog preduzeća D.J., zbog čega je nejasno kome je izvršenjem predmetnog krivičnog dela pribavljena korist, koju povredu zakona je, prema navodima zahteva učinio i drugostepeni sud time što je u obrazloženju presude naveo da je izreka prvostepene presude razumljiva nalazeći da su navedeno privatno preduzeće i njen vlasnik u istom statusu. Pored toga branilac u zahtevu navodi i to da je izreka prvostepene presude nerazumljiva i zbog toga što u istoj nije označeno da li je okrivljeni zaključenjem predmetnog ugovora bez sprovedenog postupka licitacije naneo štetu Javnom preduzeću „P.c“.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog ukazuje da je prvostepenom presudom učinjena i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, jer presuda ne sadrži razloge o pravnoj oceni dela niti razloge o postojanju direktnog umišljaja kao oblika vinosti kod okrivljenog što je sud bio dužan da učini u smislu člana 428. stav 8. ZKP.

Ukazujući na povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu ističe da su nižestepeni sudovi primenili zakon koji se nije mogao primeniti budući da je nakon izvedenog dokaznog postupka u potpunosti utvrđeno činjenično stanje prema kome je okrivljeni u svojstvu direktora JP „P. c.“ zaključio ugovor o zakupu sa Preduzećem „A. d.“, sa namerom da naplatom zakupnine svom preduzeću umanji štetu koja je prouzrokovana u ranijem periodu, nezakonitim postupanjem drugih subjekata u čemu je nesporno uspeo, te da je sledstveno tome pogrešan zaključak da se u radnjama okrivljenog stiču obeležja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom. U vezi sa tim branilac u zahtevu navodi da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da okrivljeni nije postupao u sopstvenom ili interesu Preduzeća „A. d.“ već u interesu svoje službe, odnosno svog preduzeća koje je zastupao što upućuje na zaključak da kod okrivljenog nije postojala namera da sebi ili drugom pribavi korist, odnosno da isti nije postupao sa direktnim umišljajem. Pored toga, branilac ističe i to da usled zaključenja predmetnog ugovora o zakupu za Javno preduzeće „P. c.“ nije nastupila šteta, već je ovo preduzeće ostvarilo zakonitu korist, pa stoga, prema stavu branioca, izostanak štetne posledice ukazuje na nepostojanje predmetnog krivičnog dela.

Iznetim navodima zahteva, po nalaženju ovog suda, branilac okrivljenog iako formalno ističe povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, u suštini ceni izvedene dokaze tokom postupka i iznosi svoje činjenične zaključke, a vezano za postojanje umišljaja kod okrivljenog da zaključenjem predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora bez sprovođenja nadmetanja pribavi korist privatnom preduzeću „A. d.“ i njenom vlasniku D.J., a koji činjenični zaključci su drugačiji od onih utvrđenih u pobijanim presudama čime osporava ocenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, kao ni zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog S.Ž., ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                    Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                Janko Lazarević,s.r.