Kzz 483/2025 2.4.1.21.1.2.2.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 483/2025
10.04.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Milene Rašić, Miroljuba Tomića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zlatimira Gadžurića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K.br.373/24 od 11.12.2024.godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 27/25 od 06.02.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10.04.2025. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zlatimira Gadžurića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K.br.373/24 od 11.12.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 27/25 od 06.02.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K.br.373/24 od 11.12.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, za koje delo mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset meseci, nakon čega mu je na osnovu odredbe člana 67. stav 2. KZ opozvao uslovnu osudu izrečenu presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K.br.205/23 od 07.07.2023. godine i njome utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uzeo kao utvrđenu, pa ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet meseci. Na osnovu odredbe člana 63. stav 1. KZ okrivljenom je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vreme koje je proveo u pritvoru od 10.10.2024. godine pa nadalje.

Istom presudom na osnovu člana 84. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obavezno lečenje alkoholičara koja će se izvršiti u specijalizovanoj psihijatriskoj bolnici „Dr Slavoljub Bakalović“ u Vršcu i trajaće dok postoji potreba za lečenjem ali ne duže od kazne zatvora izrečene u prvostepenoj presudi, s tim da se vreme provedeno na lečenju okrivljenom uračunava u kaznu zatvora. Na osnovu člana 264. stav 1. ZKP okrivljeni AA je obavezan da plati troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem shodno odredbi člana 262. stav 2. ZKP, kao i da plati sudski paušal u iznosu od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 br.27/25 od 06.02.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Zlatimira Gadžurića, izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K br.373/24 od 11.12.2024. godine.

Protiv navedenih pravosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Zlatimir Gadžurić, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i 11) i stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan, ukine presudu Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K.br.373/24 od 11.12.2024. godine i spise predmeta vrati Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zlatimira Gadžurića je neosnovan.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, branilac okrivljenog navodi da je sud porekoračio optužbu na štetu okrivljenog izmenom činjeničnog opisa radnji izvršenja krivičnog dela koje su opisane u optužnom aktu. Svoj stav branilac obrazlaže time da je u izreci presude dodato više kriminalnih aktivnosti, odnosno da je povećana kriminalna volja okrivljenog, kojim se otežava njegov položaj u pogledu krivično-pravne sankcije, jer je sud izmenio činjenični opis dispozitiva optužnog akta u 18 redu na strani jedan, tako što posle reči „udario“ briše crticu i reč „odgurnuo“, bez obrazloženja zašto je ovo uradio. Branilac još ističe da je sud prekoračio optužbu i proglašavanjem deteta za žrtvu nasilja i koristeći tu činjenicu kao otežavajuću okolnost prilikom odluke o opozivu uslovne osude, odnosno sud je utvrdio gde je bilo dete prisutno, da je bilo uznemireno i plakalo.

Iznete navode zahteva branioca Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Optužnim predlogom Osnovnog javnog tužilaštva u Sremskoj Mitrovici KT- 611/24 od 05.11.2024.godine okrivljenom AA stavljeno na teret da je dana 10.10.2024. godine u Sremskoj Mitrovici, u kući koja se nalazi u ulici ... br. ... , u stanju bitno smanjene uračunljivosti u koje se doveo upotrebom alkohola, svestan svoga dela i hteo njegovo izvršenje, primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život i telo, te drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrozio telesni integritet, spokojstvo i duševno stanje člana svoje porodice — supruge BB iz ... , tako što je najpre oko 01,00 čas posle ponoći pod uticajem alkohola došao na posao kod oštećene u PD VV u ... gde je vikao, psovao i pretio oštećenoj BB, a kada se oštećena u jutarnjim časovima – oko 07,00 časova vratila sa posla, najpre je zatekla okrivljenog da spava za stolom, a potom se isti probudio i nastavio da pije alkohol i pod uticajem od oko 3,11 promila alkohola u krvi je najpre počeo da baca čaše i flaše, preti, te traži da mu oštećena da novac, što oštećena nije htela, pa je nastavio da je vređa i traži novac, te je zahtevao od oštećene da mu u telefonu traži brojeve njegovih poznanika i rođaka u čemu mu je oštećena najpre i pomogla, a koje je zvao i tražio novac od njih, a potom je oštećena rekla da više neće to da radi, pa joj je okrivljeni prišao, uneo joj se u lice govoreći: “Ku.vo, j... mater“, a što je oštećena otišla da prijavi u Policijsku upravu, a kada se vratila, okrivljeni je nastavio da traži novac, te ponovo tražio da poziva njegove poznanike i rodbinu i od njih traži novac, na šta oštećena nije pristala, nakon čega joj je okrivljeni prišao i najpre joj udario šamar, a potom ju je rukom udario – odgurnuo u predelu stomaka, na koji način joj je naneo laku telesnu povredu u vidu otoka u predelu levog obraza, na koji način je ugrozio telesni integritet, spokojstvo i duševno stanje oštećene BB, a što se dešavalo i u prethodnom periodu, kojim prilikama je okrivljeni pod uticajem alkohola verbalno napadao oštećenu, nije joj dao da spava i jede, udarao je, gurao i štipao, usled čega se oštećena osećala nebezbedno, pri čemu je bio svestan zabranjenosti svoga dela, čime je izvršio krivično delo Nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika.

Izrekom presude Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K.br.373/24 od 11.12.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim da je dana 10.10.2024. u ..., u kući koja se nalazi u ul. ... br. .., u stanju bitno smanjene uračunljivosti u koje se doveo upotrebom alkohola, svestan svoga dela i hteo njegovo izvršenje, primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život i telo, te drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrozio telesni integritet, spokojstvo i duševno stanje člana svoje porodice-supruge oštećene BB iz ..., tako što je najpre oko 1,00 čas posle ponoći pod uticajem alkohola došao na posao kod oštećene u PD „VV" u ... gde je vikao, psovao i pretio oštećenoj BB, a kada se oštećena u jutarnjim časovima — oko 7,00 časova vratila sa posla, najpre je zatekla okrivljenog da spava za stolom, a potom se isti probudio i nastavio da pije alkohol i pod uticajem od oko 3,11 promila alkohola u krvi je najpre počeo da baca čaše i flaše, preti, te traži da mu oštećena da novac, što oštećena nije htela, pa je nastavio da je vređa i traži novac te je zahtevao od oštećene da mu u telefonu traži brojeve njegovih poznanika i rođaka u čemu mu je oštećena najpre i pomogla, a koje je zvao i tražio novac od njih, a potom je oštećena rekla da više neće to da radi, pa joj je okrivljeni prišao, uneo joj se u lice govoreći: “Ku.vo, j... ti mater", a što je oštećena otišla da prijavi u Policijsku upravu, a kada se vratila, okrivljeni je nastavio da traži novac, te ponovo tražio da poziva njegove poznanike i rodbinu i od njih traži novac, n ašta oštećena nije pristala, nakon čega joj je okrivljeni prišao i najpre joj udario šamar, a potom ju je rukom udario u predelu stomaka, na koji način joj je naneo laku telesnu povredu u vidu otoka u predelu levog obraza, na koji način je ugrozio telesni integritet, spokojstvo i duševno stanje oštećene BB, a što se dešavalo i u prethodnom periodu, u kojim prilikama je okrivljeni pod uticajem alkohola verbalno napadao oštećenu, nije joj dao da spava i da jede, udarao je, gurao i štipao, usled čega se oštećena osećala nebezbedno, pri čemu je bio svestan zabranjenosti svoga dela,čime je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. K3.

Prema odredbi člana 420. stav 1. ZKP presuda se može odnositi samo na lice koje je optuženo (subjektivni identitet presude i optužbe) i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici (objektivni identitet presude i optužbe).

Po oceni Vrhovnog suda, u izreci pravnosnažne presude, a u odnosu na optužni akt, postoji identitet lica koje je optuženo i to okrivljenog AA (subjektivni identitet) i dela koje je predmet optužbe i to krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika (objektivni identitet), a za koje krivično delo je okrivljeni oglašen krivim. Iz navedenog proizilazi da presudom optužba nije prekoračena, te se neosnovano zahtevom ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP.

Pritom, činjenični opis krivičnog dela iz člana 194. stav 1. KZ je u potpunosti jednak dispozitivu optužnog predloga. Činjenica da je u izreci presude izostavljena reč „odgurnuo“ ne može se tumačiti kao nepovoljnije po okrivljenog, jer u činjeničnom opisu nisu dodate nove radnje okrivljenog, već je navedena radnja samo precizirana, tako što je umesto reči „udario – odgurnuo“, ostavljena samo reč „udario“. Pored navedenog, u izreci presude Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici nije navedeno gde je dete bilo prisutno, da je bilo uznemireno i plakalo, kako se to neosnovano ističe zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa samim tim nije povećana kriminalna količina radnji krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim i osuđen, niti je okrivljeni zbog navedene izmene stavljen u nepovoljniji položaj.

U ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okriljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, iz razloga što je izreka presude protivrečna sama sebi, a takođe postoji znatna protivrečnost između onoga što je navedeno u razlozima presude i iskazima datim u postupku kao i samih isprava, zbog čega nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost presude. Branilac ukazuje i na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, s obzirom da izreka presude nije razumljiva, jer u izreci presude sud uopšte ne osuđuje okrivljenog za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ već utvrđuje kaznu zatvora kao da je izrekao uslovnu osudu, pa onda utvrdio kaznu zatvora.

Branilac okrivljenog ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, jer sud nije primenio odredbu člana 54. KZ prilikom odmeravanja kazne. Svoj stav branilac obrazlaže time da nije jasno na osnovu kojih činjenica je sud doneo odluku o krivičnoj sankciji s obzirom da nije cenio ni jednu okolnost koja utiče da kazna bude veća ili manja, odnosno nije cenio olakšavajuće niti otežavajuće okolnosti i stepen krivice. Branilac smatra da je sud učinio navedenu povredu zakona i zbog toga je opozvao uslovnu osudu kada nisu postojali razlozi predviđeni u članu 67. stav 2. KZ, posebno imajući u vidu da je okrivljeni oba dela učinio pod dejstvom alkohola što znači da nije bilo potrebno da ide u zatvor već na lečenje od alkohola. U prilog navedenom branilac ističe i to da je oštećenoj bila namera da supruga ne otera u zatvor već da ode na lečenje od alkohola, te da je ista prilikom davanja izjave u istrazi povodom tog događaja navela da njen suprug tom prilikom nije bio nasilan, da je bio pod dejstvom alkohola i da je ona njega prijavila iz razloga da ne bi učinio nasilje. Na ovaj način branilac okrivljenog suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.

U ostalom delu zahteva branilac ukazuje i na povredu zakona iz člana 460. stav 1. ZKP, jer drugostepeni sud nije ispitao presudu u okviru osnova dela i pravca pobijanja koja su istaknuta u žalbi.

Kako odredbe člana 438. stav 1. tačka 11), 438. tav 2. tačka 2), 441. stav 1. i 460. stav 1.ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to se ovaj sud u razmatranje i ocenu ovih povreda nije upuštao.

Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Nemanja Simićević, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

amenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković