
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 49/2026
29.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bojane Paunović, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Miroljuba Tomića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Krsmanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici K 394/24 od 04.11.2024. godine i Višeg suda u Šapcu Kž1 287/24 od 20.01.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 29.01.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Krsmanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici K 394/24 od 04.11.2024. godine i Višeg suda u Šapcu Kž1 287/24 od 20.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici K 394/24 od 04.11.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci i istovremeno je određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja u trajanju od 1 (jedne) godine, ne izvrši novo krivično delo.
Prema okrivljenom je na osnovu odredbe člana 89a Krivičnog zakonika izrečena mera bezbednosti zabrane prilaženja i komunikacije sa oštećenim BB, tako što je okrivljenom zabranjeno prilaženje oštećenom, pristup oko mesta stanovanja, mesta rada, uznemiravanje oštećenog i komunikacije, u trajanju od tri godine.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka OJT u Loznici plati iznos od 13.843,00 dinara, a sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, sve u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, kao i troškove oštećenog BB, o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rešenjem, dok je oštećeni radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva, upućen na parnicu.
Presudom Višeg suda u Šapcu Kž1 287/24 od 20.01.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalba OJT u Loznici i žalba branioca okrivljenog BB i presuda Osnovnog suda u Loznici K 394/24 od 04.11.2024. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog BB, advokat Jovan Krsmanović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je doneo odluku kao u izreci, nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB, nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1.) do 3.) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim - drugostepenim sudom.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
Branilac okrivljenog, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Međutim, u obrazloženju zahteva branilac iznosi činjenične okolnosti samog događaja, opisuje način na koji su inkriminisane reči izgovorene, odnos okrivljenog i oštećenog, prostorni i vremenski kontekst u kome su se lica nalazila, kao i sopstvenu procenu značaja i domašaja izgovorenih reči u konkretnoj situaciji. Naime, branilac polazeći od sopstvenog viđenja navedenih okolnosti, izvodi zaključke o tome da izgovorene reči nisu bile usmerene na neposredno izazivanje osećaja ugroženosti kod oštećenog, niti su po njegovoj oceni imale karakter ozbiljne pretnje, pri tome posebno naglašavajući činjenice u vezi sa prisustvom trećih lica, fizičkom udaljenošću oštećenog i načinom komunikacije okrivljenog sa licima za svojim stolom.
Izloženim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, iako se formalno poziva na povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno - iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog ne navodi razloge koji se odnose na pitanje da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, već osporava činjenična utvrđenja u pravnosnažnim presudama, što po oceni Vrhovnog suda, predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP, koja, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nije dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke suda, od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB, odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Andrea Jakovljević,s.r. Bojana Paunović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
