Kzz 501/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 501/2014
22.05.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević- Tomić, Sonje Pavlović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. S.R.1 i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih S.R.1 i S.R.2, adv. T.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zrenjaninu K br.47/13 od 25.10.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.4409/13 od 29.01.2014. godine, u sednici veća održanoj 22.05.2014. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih S.R.1 i S.R.2, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zrenjaninu K br.47/13 od 25.10.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.4409/13 od 29.01.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu K br.47/13 od 25.10.2013. godine oglašeni su krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osuđeni i to okr. S.R.1 na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i okr. S.R.2 na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 meseci.

Istom presudom, na osnovu člana 422. tačka 1. ZKP, prema okr. S.R.2 odbijena je optužba za krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 1. KZ.

Odlučujući o žalbi branioca okrivljenih, Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Kž1 br.4409/13 od 29.01.2014. godine, uvaženjem žalbe, preinačio prvostepenu presudu u delu odluke o kazni, tako što je okr. S.R.2 za krivično delo za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, dok je žalbu branioca okrivljenih u preostalom delu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenih S.R.1 i S.R.2, adv. T.M. podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP i člana 439. tačka 1. do 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev usvoji, obe presude preinači i okrivljene oslobodi od optužbe ili ih blaže kazni ili da obe presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Nakon što je primerak zahteva, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih S.R.1 i S.R.2 je neosnovan.

Branilac okrivljenih u zahtevu najpre ukazuje na povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, jer se presuda zasniva na dokazima na kojima se ne može zasnivati – službene beleške o obaveštenjima primljenim od građana broj 32/13 i 33/13, obe od 09.01.2013. godine i odbrana okr. S.R.1 data u svojstvu osumnjičene u policiji. Prema navodima zahteva navedena obaveštenja primljena od građana morala su biti izdvojena iz spisa, a kada je reč o odbrani okr. S.R.1 date u svojstvu osumnjičene u policiji, sud nije mogao da koristi takvu njenu odbranu jer je okrivljena vanbračna supruga okr. S.R.2 koja je oslobođena dužnosti svedočenja.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac okrivljnih u zahtevu ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP. Ista povreda zakona isticana je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i s tim u vezi na strani 3 u drugom i trećem stavu i na strani 4 u prvom stavu dao dovoljne i jasne razloge koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.

Branilac okrivljenih u zahtevu ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, jer delo za koje su okrivljeni oglašeni krivim nije krivično delo, s obzirom da sud nije utvrdio da li se u konkretnom slučaju radi o opojnoj drogi ili ne. Oglašavajući okrivljene krivim za krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ, prvostepeni sud je primenio zakon koji nije mogao biti primenjen i time učinio povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP. Osim toga, prema navodima zahteva učinjena je i povreda zakona iz tačke 3. navedenog člana 439. ZKP, jer je odlukom o krivičnoj sankciji u odnosu na okr. S.R.1 povređen zakon, s obzirom na to da sud u odnosu na ovu okrivljenu nije primenio odredbu člana 246. stav 5. KZ.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac okrivljnih u zahtevu ukazuje na povrede zakona iz člana 439. tač. 1, 2. i 3. ZKP.

Naime, obavljenim veštačenjem biljne mase koja je oduzeta od okrivljene utvrđeno je da se radi o biljci kanabis koja u sebi sadrži psihoaktivnu supstancu tetra hidro kanabinol (THC) u količini od 2,16 do 2,7%, a biljka kanabis kao i THC navedeni su u Rešenju o utvrđivanju opojnih droga i psihotropnih supstanci. Prvostepeni sud je, prema tome na činjenice koje čine bitna obeležja krivičnog dela u pitanju, kvalifikacijom radnji okrivljenih po članu 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ, pravilno primenio krivični zakon.

Osim toga, branilac okrivljenih je i povredu zakona iz člana 439. tač. 1. i 2. ZKP isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, o čemu je drugostepeni sud na strani 5, u poslednjem stavu i na strani 6, u prvom stavu dao razloge koje Vrhovni kasacioni sud, takođe, u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje. Takođe, Vrhovni kasacioni sud u smislu navedene odredbe upućuje i na razloge drugostepenog suda date na strani 7 drugostepene presude, a u vezi sa primenom odredbe člana 246. stav 5. KZ, na šta je branilac takođe ukazivao u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP.

Nalazeći, iz iznetih razloga, da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih S.R. i S.R. neosnovan, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                           Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                       Zoran Tatalović,s.r.