Kzz 50/2017 odbačaj; nerazumljiva izreka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 50/2017
07.02.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević-Dičić, predsednika veća, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović, Bate Cvetkovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu protiv okrivljene AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, advokata Ružice Filipović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 166/10 od 08.07.2010. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1828/11 od 18.05.2012. godine, u sednici veća održanoj 07.02.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 166/10 od 08.07.2010. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1828/11 od 18.05.2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K 166/10 od 08.07.2010. godine, između ostalih, okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje joj je sud izrekao uslovnu osudu tako što joj je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 30 dana koja se neće izvršiti ukoliko u roku od godinu dana, po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, te zbog produženog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ za koje je sud osudio na novčanu kaznu u iznosu od 40.000,00 dinara koju je dužna platiti u roku od 15 dana, po pravnosnažnosti presude, a u protivnom će ista biti zamenjena kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne biti određen jedan dan kazne zatvora. Okrivljeni su obavezani da sudu naknade troškove paušala, kao u izreci presude dok svaka stranka snosi svoje troškove krivičnog postupka a privatni tužioci BB, VV i AA su radi ostvarenja imovinskopravnog zaheva upućeni na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 1828/11 od 18.05.2012. godine, stavom I, povodom žalbi branilaca okrivljenih BB, VV i AA, a po službenoj dužnosti, preinačena je prvostepena presuda, u osuđujućem delu, u odnosu na produžena krivična dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ tako što je apelacioni sud, na osnovu člana 354. tačka 3. ZKP odbio optužbu prema okrivljenom BB da je izvršio produženo krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, prema okrivljenoj VV da je izvršila produženo krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i prema okrivljenoj AA da je izvršila produženo krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, pa su troškovi krivičnog postupka pali na teret budžetskih sredstava.

Istom presudom stavom II, povodom žalbi branilaca okrivljenih BB i AA, a po službenoj dužnosti, preinačena je prvostepena presuda u osuđujućem delu, u odnosu na krivična dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je apelacioni sud okrivljenom BB i okrivljenoj AA zbog izvršenog po jednog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koja su prvostepenom presudom oglašeni krivim, izrekao uslovne osude, tako što je utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 30 dana koje se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provere od jedne godine, po pravnosnažnosti presude, ne izvrše novo krivično delo, dok su žalbe branilaca okrivljenih BB i VV i branioca okrivljene AA odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđena u nepreinačenom delu.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljene AA, advokat Ružica Filipović, podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog „povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. Zakonika o krivičnom postupku i zbog povrede ustavnog prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije“, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji podneti zahtev, te da okrivljenu AA oslobodi od optužbe, te da utvrdi da nužni izdaci padnu na teret budžetskih sredstava Republike Srbije ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisan je obavezan sadržaj zahteva tako da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog, iz člana 485. stav 1. ZKP, za njegovo podnošenje.

U vezi s`tim, odredba člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera, načelno propisuje da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon. Nadalje, odredbom člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, je propisano zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP, delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP.

U predmetnom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Ružice Filipović, nije izričito ukazano ni na jednu od taksativno navedenih povreda zakona iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, koje predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti, od strane okrivljenog preko branioca.

Podnetim zahtevom branioca okrivljene se, bez numeričkog označavanja, ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP iznošenjem detaljnih razloga i analizom istih, zbog čega je po viđenju branioca učinjena ista bitna povreda odredaba krivičnog postupka.

Pored toga, podnetim zahtevom se ukazuje na pogrešnu ocenu izvedenih dokaza, posebno ocenu iskaza oštećenih BB i VV, te iskaze svedoka GG, DD, ĐĐ ...; da nije pravilno cenjen nalaz veštaka medicinske struke Gradimira Cenića kao i izveštaj službe Hitne pomoći Doma Zdravlja u Vranju ... čime se pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja - odredba člana 440. ZKP koja nije, kao ni odredba člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, odredbom člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, predviđena kao razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, preko branioca, te je podneti zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Kod napred navedenog Vrhovni kasacioni sud je, postupajući u smislu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                           Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                                                Radmila Dragičević-Dičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić