
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 502/2018
26.04.2018. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika (KZ), odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Danila Petrovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K 12/17 od 22.11.2017. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 13/18 od 06.02.2018. godine, u sednici veća održanoj 26.04.2018. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Danila Petrovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K 12/17 od 22.11.2017. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 13/18 od 06.02.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Leskovcu K 12/17 od 22.11.2017. godine, između ostalog, okrivljeni AA, oglašen je krivim da je zajedno sa okrivljenim BB, izvršio krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju mu se uračunava period lišenja slobode i vreme provedeno u pritvoru od 26.02.2015. godine do 02.04.2015. godine. Okrivljenima je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta, i to teretnog kombi vozila „...“, bele boje sa registarskim tablicama ..., broj šasije ..., privremeno oduzetog od strane OSL PU Leskovac, dana 24.02.2015. godine. Okrivljeni AA je obavezan da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 281.625,00 dinara, a na ime paušalnog iznosa 25.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude. Takođe, istom presudom, okrivljeni AA obavezan je i da solidarno sa okrivljenim BB, Višem javnom tužilaštvu u Leskovcu, na ime troškova krivičog postupka isplate iznos od 15.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 13/18 od 06.02.2018. godine, povodom žalbe branioca okrivljenog AA, a po službenoj dužnosti, preinačena je presuda Višeg suda u Leskovcu K 12/17 od 22.11.2017. godine, samo u odnosu na okrivljenog AA u delu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Nišu ovog okrivljenog za krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. KZ, za koje je navedenom presudom oglašen krivim, primenom člana 4, 42, 45. i 54. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine i 6 (šest) meseci, u koju mu je u smislu člana 63. KZ uračunato vreme lišenja slobode i vreme provedeno u pritvoru od 26.02.2015. godine do 02.04.2015. godine, dok su žalba Višeg javnog tužioca u Leskovcu i žalbe branilaca okrivljenih AA i BB, odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Danilo Petrović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili ih ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer izreka presude ne sadrži sve elemente bića krivičnog dela iz člana 350. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim i osuđen. U vezi toga, u zahtevu se navodi da je bitno obeležje predmetnog krivičnog dela, pribavljanje kakve koristi, a da izreka presude ne sadrži opis te koristi, niti u čemu se ta korist ogleda, kao i da se radnja izvršenja ovog krivičnog dela sastoji u omogućavanju tranzita preko teritorije Republike Srbije, a da u izreci stoji da su okrivljeni kritičnom prilikom, navedenim licima, omogućili prevoz od sela Davidovac do Beograda.
Odredbom člana 350. stav 1. KZ propisano je da ko bez propisane dozvole pređe ili pokuša da pređe granicu Srbije, naoružan ili upotrebom nasilja, kazniće se zatvorom do jedne godine. Stavom 2. istog člana je propisano da ko u nameri da sebi ili drugom pribavi kakvu korist, omogućava drugom nedozvoljeni prelaz granice Srbije ili nedozvoljeni boravak ili tranzit kroz Srbiju, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina, dok je stavom 3. navedenog člana propisano, da ako je delo iz stava 2. tog člana učinjeno od strane grupe, zloupotrebom službenog položaja ili na način kojim se ugrožava život ili zdravlje lica čiji se nedozvoljeni prelaz granice Srbije, boravak ili tranzit omogućava ili je krijumčaren veći broj lica, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do dvanaest godina.
Odredbom člana 33. KZ je propisano, da ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili ih nehata zajednički izvrše krivično delo, ili ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno doprinesu izvršenju krivičnog dela, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to delo.
Iz izreke pobijane prvostepene presude Višeg suda u Leskovcu, proizilazi da je okrivljeni AA kritičnom prilikom zajedno sa okrivljenim BB, na državnom putu 1A (autoput E-76) sa umišljajem, u stanju uračunljivosti, po prethodnom dogovoru, u nameri da sebi pribave kakvu korist i to okrivljeni BB imovinsku korist u iznosu od 500 evra, a okrivljeni AA imovinsku korist u novčanom iznosu koji nije moguće odrediti, omogućili nedozvoljeni tranzit i krijumčarenje kroz Republiku Srbiju, većeg broja lica stranih državljana – emigranata – muškaraca, na način kojim se ugrožava život i zdravlje lica čiji su tranzit vršili u neadekvatnim uslovima i bez identifikacionih dokumenata, oštećenih bliže označenih u izreci navedene presude, pri čemu su mogli da shvate značaj svoga dela i mogli da upravljaju svojim postupcima i bili svesni svog dela, hteli izvršenje istog i da je njihovo delo zabranjeno, tako što je okrivljeni BB u noći između 23.02.2015. i 24.02.2015. godine, po dogovoru da će od okrivljenog AA dobiti 500 evra za izvršene usluge tranzita stranih državljana, otišao kod okrivljenog AA u selo Davidovac, koji ga je potom svojim vozilom odvezao do mesta gde se nalazilo teretno kombi vozilo bliže označeno u izreci, sa stranim državljanima u tovarnom delu kombija, navedenim oštećenima, u koji je ušao okrivljeni BB i istim upravljao u pravcu Beograda, pri čemu je kod sebe imao telefon marke „...“ koji mu je prethodno dao okrivljeni AA, kako bi ga neko obaveštavao o stanju na autoputu.
Polazeći od navedenog i citiranih zakonskih odredbi, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke pobijane prvostepene presude jasno proizilaze sva subjektivna i objektivna obeležja bića krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. KZ, odnosno jasno proizilazi da je okrivljeni AA kritičnom prilikom po prethodnom dogovoru sa okrivljenim BB, u nameri da sebi pribave kakvu korist, omogućili drugim licima nedozvoljen tranzit kroz Srbiju, na način kojim se ugrožava život i zdravlje lica čiji se nedozvoljeni tranzit omogućava. Pritom, Vrhovni kasacioni sud napominje da za postojanje predmetnog krivičnog dela iz člana 350. stav 3. u vezi stava 1. i 2. u vezi člana 33. KZ, nije neophodno da je kakva korist ostvarena i da ista bude opredeljena u izreci, već je bitan element ovog krivičnog dela namera pribavljanja koristi, a ona je u konkretnom slučaju u izreci presude navedena i opisana. Takođe, vezano za radnju izvršenja predmetnog krivičnog dela, koja se odnosi na omogućavanje tranzita preko teritorije Srbije, po nalaženju ovog suda, tranzitom se ima smatrati bilo koja deonica u okviru Republike Srbije na kojoj se preduzima radnja izvršenja navedenog krivičnog dela, u cilju tranzita preko teritorije Srbije pa samim tim i deonica opisana u izreci presude, od sela Davidovac do Beograda.
Iz iznetih razloga, neosnovano branilac okrivljenog AA, ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Marina Pandurović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić