Kzz 503/2022 odbijen zzz; čl. 438 st. 1 t. 1 ZKP i čl. 439 t. 1 ZKP u vezi čl. 348 st. 4 KZ

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 503/2022
19.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Svetlane Tomić Jokić, Milene Rašić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dalibora Katančevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 498/17 od 06.12.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 150/22 od 22.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 19.05.2022. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dalibora Katančevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 498/17 od 06.12.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 150/22 od 22.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 498/17 od 06.12.2021. godine, u stavu prvom, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 01.06.2014. godine do 20.06.2014. godine, koja kazna će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, uz primenu elektronskog nadzora, koje ne sme napuštati, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora i okrivljeni AA je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. U stavu drugom, izreke presude, između ostalog, prema okrivljenom AA, na osnovu člana 422. stav 1. tačka 3) ZKP odbijena je optužba da je izvršio krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika, usled nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja, dok je u smislu člana 265. stav 1. ZKP odlučeno da u ovom delu troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 150/22 od 22.03.2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Dalibor Katančević zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijane presude i prema okrivljenom odbije optužbu ili da pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Predložio je da bude obavešten o sednici veća i da se izvršenje pravnosnažne presude odloži.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ukazuje da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, obzirom da je okrivljeni u stavu prvom izreke prvostepene presude oglašen krivim za identične radnje izvršenja za koje je prema okrivljenom u stavu drugom izreke te presude odbijena optužba pa je branilac mišljenja da je u konkretnom slučaju povređeno načelo ne bis in idem odnosno da se radi o presuđenoj stavri.

Radnju krivičnog dela iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakonika predstavlja neovlašćeno izrađivanje, prepravljanje, prodaja, nabavljanje, vršenje razmene ili držanje vatrenog oružja, konvertibilnog ili onesposobljenog oružja, njegove delove, municiju, eksplozivne materije ili minsko-eksplozivna sredstva, dok radnju krivičnog dela iz stava 4. istog člana predstavlja nošenje predmeta iz stava 1. i 2. ovog člana.

Radnju krivičnog dela iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika čini onaj ko grubim vređanjem ili zlostavljanjem drugog, vršenjem nasilja prema drugom, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem značajnije ugrožava spokojstvo građanja ili teže remeti javni red i mir.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, imajući u vidu da se u radnjama okrivljenog opisanim u stavu prvom izreke pravnosnažne presude „....neovlašćeno nosio vatreno oružje - službenu automatsku pušku marke....“, na način opisan u izreci, stiču sva bitna obeležja krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje je i oglašen krivim, dok je u stavu drugom prema okrivljenom odbijena optužba „...jer je drskim i bezobzirnim ponašanjem teže remetio javni red i mir...“ odnosno zbog radnji koje predstavljaju krivično delo iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika, koje se ne mogu poistovetiti sa radnjom zbog koje je okrivljeni u stavu prvom izreke presude oglašen krivim i osuđen.

U činjeničnom opisu oba krivična dela reč je o istom okrivljenom i događaju koji se odigrao u istom vremenskom i prostornom okviru. Međutim, činjenični opis krivičnog dela iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika za koje je prema okrivljenom odbijena optužba usled nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja, različit je od činjeničnog opisa krivičnog dela iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje je okrivljeni oglašen krivim u stavu prvom izreke prvostepene presude, jer ne obuhvata činjenice, radnje i posledice vezane za neovlašćeno nošenje vatrenog oružja, a koje radnje ne predstavljaju zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika, već krivično delo iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju, i pored istih okolnosti pod kojima su krivična dela izvršena, radi se o potpuno različitim radnjama izvršenja krivičnih dela, i okrivljeni je oglašen krivim zbog krivičnog dela i radnji koje nisu obuhvaćene stavom drugim izreke te presude, pa su, ocenjeni kao neosnovani navodi branioca da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari i da je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe, na okrivljenog primenjen zakon koji se ne može primeniti odnosno da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) Krivičnog zakonika.

Pored ovoga, branilac u zahtevu ukazuje i na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, isticanjem da se u radnjama okrivljenog ne stiču obeležja krivičnog dela za koje je oglašen krivim i to pre svega protivpravnost. Ovo posebno, imajući u vidu da nijednom zakonskim aktom nije regulisan način držanja, korišćenja i nošenja vatrenog oružja pripadnika SAJ-a, niti iznošenje oružja iz njihove baze, posebno pri činjenici da je okrivljeni imao odobrenje nadležnog organa za nošenje i držanje predmetnog vatrenog oružja. Navodima kojima branilac ističe da se u radnjama okrivljenog AA, za koje je oglašen krivim stavom prvim izreke presude, eventualno stiču elementi prekršaja iz člana 48. tačka 8) Zakona o oružju i municiji, branilac iako numerički ne označava, ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Branilac okrivljenog je ove navode već isticao u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude Višeg suda u Beogradu K 498/17 od 06.12.2021. godine, a Apelacioni sud u Beogradu je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i na strani 4. pasus drugi i na strani 5. pasus prvi, drugi i treći obrazloženja presude Kž1 150/22 od 22.03.2022. godine, dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav da se u radnjama okrivljenog AA stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje je oglašen krivim u stavu prvom izreke pravnosnažne presude, koje razloge u svemu prihvata Vrhovni kasacioni sud i na iste upućuje shodno odredbi člana 491. stav 2. ZKP.

I navodi branioca kojima se ističe da bi se opisano postupanje okrivljenog eventualno moglo podvesti pod prekršajnu odgovornost, od strane Vrhovnog kasacionog suda, ocenjeni su neosnovanim, jer su radnje okrivljenog, s obzirom na napred navedeno, pravilno pravno kvalifikovane kao krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika

Iz iznetih razloga, po nalaženju ovog suda, neosnovano branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP.

Branilac okrivljenog AA u ostalom delu zahteva ukazuje na nerazumljivu izreku, što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, te nadalje osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i ocenom izvedenih dokaza, iznoseći sopstveno viđenje činjenica koje iz njih proizilaze, suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda, čime po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama (član 440. ZKP).

Kako povreda odredbe člana 440. ZKP i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, ne spadaju u krug povreda taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog kojih okrivljeni, preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, to se Vrhovni kasacioni sud u ove navode zahteva nije upuštao.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                       Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                  Biljana Sinanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić