
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 504/2023
31.05.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić, Biljane Sinanović i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Jelene Joksimović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 1/22 od 16.09.2022. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 381/22 od 06.03.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 31.05.2023. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Jelene Joksimović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 1/22 od 16.09.2022. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 381/22 od 06.03.2023. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku u vezi člana 5. stav 2. Krivičnog zakonika, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 1/22 od 16.09.2022. godine, pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 849/18 od 07.11.2019. godine kojom je okrivljena AA osuđena zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 2. u vezi stava 1. KZ i zbog krivičnog dela nedozvoljeno skadištenje robe iz člana 176a stav 1. Zakona o preskom postupku i poreskoj administraciji stavljena je van pravne snage u stavu prvom u odnosu na krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 2. u vezi stava 1. KZ, u pogledu činjeničnog opisa dela, pravne ocene dela i u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako da je okrivljena AA oglašena krivom zbog izvršenja krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje krivično delo joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i novčana kazna u određenom iznosu od 300.000,00 dinara i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i novčana kazna u određenom iznosu od 100.000,00 dinara za krivično delo nedozvoljeno skadištenje robe iz člana 176a stav 1. Zakona o preskom postupku i poreskoj administraciji, pa je okrivljenoj izrečena uslovna osuda tako što joj je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri meseca i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena za vreme od tri godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo i osuđena je na jedinstvenu novčanu kaznu u određenom iznosu od 400.000,00 dinara.
Istom presudom utvrđeno je da je okrivljenoj izrečena mera bezbednosti zabrane vršenja, poziva, delatnosti ili dužnosti u svojstvu vlasnika i odgovornog lica u trajanju od tri godine i da su joj oduzeti predmeti, privremeno oduzeti od strane Poreske uprave. Predstavnik oštećenog je upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva a okrivljena je obavezana na plaćanje troškova krivičnog postupka.
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 381/22 od 06.03.2023. godine delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog, preinačena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 1/22 od 16.09.2022. godine, tako što je Viši sud u Kragujevcu okrivljenu osudio na jedinstvenu novčanu kaznu u određenom iznosu od 200.000,00 dinara, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljene odbijena, kao neosnovana i presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljene AA - advokat Jelena Joksimović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, ali iz obrazloženja podnetog zahteva proizilazi da ga podnosi zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 5. stav 2. KZ, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje ili ih preinači i okrivljenu oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 5. stav 2. KZ, dok su u ostalom delu ispunjeni uslovi za odbačaj zahteva.
Branilac okrivljene u zahtevu navodi da je u konkretnom slučaju, u ponovljenom postupku, trebalo primeniti Krivični zakonik koji je važio od 01.12.2019. godine, kao zakon koji je blaži za učinioca i kojim je bilo propisano da iznos obaveze čije se plaćanje izbegava treba da pređe iznos od milion dinara, na koji način se suštinski ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 5. stav 2. KZ.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.
Isti navodi zahteva bili su istaknuti u žalbi branioca okrivljene AA - advokata Jelene Joksimović, te bili predmet razmatranja Višeg suda u Kragujevcu koji je u drugom stepenu postupao po žalbi branioca okrivljene izjavljenoj protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Kragujevcu K 1/22 od 16.09.2022. godine. Viši sud u Kragujevcu kao drugostepeni je (prihvatajući razloge prvostepenog suda na strani 36, 37 i 38 prvostepene presude), ove navode ocenio neosnovanim i o tome na strani 4, u stavu trećem i strani 5, u prvom i drugom stavu drugostepene presude Kž1 381/22 od 06.03.2023. godine izneo jasne razloge koje Vrhovni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na te razloge i upućuje.
Prihvatajući razloge prvostepenog i drugostepenog suda, Vrhovni sud napominje da je predmet ispitivanja u ponovljenom postupku isključivo pravnosnažna presuda kojom je okrivljeni oglašen krivim, zbog čega se identitet krivičnog dela izvodi iz ranije pravnosnažne presude, a ne iz optužnice. Krivični postupak završen pravnosnažnom presudom može se ponoviti samo u korist okrivljenog i u njemu se preispituje zakonitost ranije pravnosnažne presude prema stanju stvari koje obuhvata činjenice i primenu materijalnog i procesnog prava u vreme njenog donošenja. Iz tog razloga procesna situacija nastala od dana pravnosnažnosti rešenja kojim je dozvoljeno ponavljanje krivičnog postupka i za vreme novog suđenja, isključuje mogućnost da se u ponovljenom postupku primenjuje blaži krivični zakon koji je stupio na snagu posle donošenja ranije pravnosnažne presude, a samim tim i blanketne norme koje dopunjuju norme krivičnog dela, jer se u ponovljenom postupku ispituje zakonitost ranije presude prema zakonu koji je važio u vreme njenog donošenja.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA u ostalom delu je nedozvoljen.
Branilac okrivljene u podnetom zahtevu navodi i da je krivična sankcija previsoka iz razloga što na strani okrivljene postoje olakšavajuće okolnosti koje sud nije pravilno cenio prilikom odmeravanja kazne a ne postoji ni jedna otežavajuća okolnost, na koji način se ukazuje na povredu člana 441. stav 1. ZKP. Takođe, se ističe i da u obrazloženju pravnosnažnih presuda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, na koji način se ukazuje na bitnu povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako, povreda člana 441. stav 1. ZKP i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljene u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Jelene Joksimović, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP zahtev, u odnosu na povredu navedenu u izreci presude odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP, zahtev odbacio i odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić,s.r. Milena Rašić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić