
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 524/2026
06.05.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela protivpravno zauzimanje zemljišta iz člana 218. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Slobodana Ćirića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu K br 224/24 od 08.10.2025. godine i Višeg suda u Pirotu Kž1 117/25 od 25.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 06. maja 2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Slobodana Ćirića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu K br 224/24 od 08.10.2025. godine i Višeg suda u Pirotu Kž1 117/25 od 25.02.2026. godine u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 7) Zakonika o krivičnom postupku i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pirotu K br 224/24 od 08.10.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela protivpravno zauzimanje zemljišta iz člana 218. stav 1. KZ, za koje delo je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana računajući od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko je ne plati u tom roku, ista će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dana kazne zatvora.
Istom presudom, okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, u visini navedenoj u izreci presude, a oštećena Republika Srbija je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva za naknadu štete upućena na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Pirotu Kž1 117/25 od 25.02.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Slobodana Ćirića, a presuda Osnovnog suda u Pirotu K br 224/24 od 08.10.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Slobodan Ćirić, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 7) Zakonika o krivičnom postupku i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i preinači ili ukine pobijane presude.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu našao:
Zahtev je neosnovan u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 7) ZKP i iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 7) ZKP, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi da je u konkretnom slučaju javni tužilac preduzeo krivično gonjenje protiv okrivljenog bez podnošenja predloga ovlašćenog tužioca, suprotno odredbi člana 6. stav 2. ZKP, jer je dana 16.04.2024. godine započeo krivično gonjenje saslušanjem okrivljenog bez predloga oštećene Republike Srbije.
Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog nisu mogli biti prihvaćeni kao osnovani, iz sledećih razloga:
Prema odredbi člana 218. stav 3. KZ, gonjenje za krivično delo protivpravno zauzimanje zemljišta iz člana 218. stav 1. KZ, preduzima se po predlogu.
Odredbom člana 53. stav 2. ZKP, propisano je da se predlog za krivično gonjenje podnosi u roku od tri meseca od dana kada je oštećeni saznao da krivično delo i osumnjičenog.
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te činjenicu da je u konkretnom slučaju oštećena Republike Srbije, te da je predlog za krivično gonjenje okrivljenog iz člana 218. stav 3. KZ, podneo zakonski zastupnik Republike Srbije – Državni pravobranilac, Odeljenje u Nišu, podneskom od 27.08.2024. godine, dakle blagovremeno, odmah po saznanju za krivično delo i osumnjičenog, to su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – da su nižestepenim presudama učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 7) ZKP, pa je zahtev u ovom delu odbijen kao neosnovan.
Isti zahtev neosnovan je i u delu kojim se ukazuje da su nižestepene presude zasnovane na nazakonitom dokazu, te da je u konkretnom slučaju učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
S tim u vezi, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ističe da su svi dokazi, koje je javni tužilac pribavio u toku istrage protiv okrivljenog, u suprotnosti sa Ustavom i Zakonikom o krivičnom postupku, obzirom da je javni tužilac započeo krivično gonjenje bez predloga oštećene Republike Srbije, pri čemu je pravnosnažna presuda zasnovana na predlogu A-81/2024 od 27.08.2024. godine zakonskog zastupnika Republike Srbije – Državnog pravobranioca, koji nije izveden na glavnom pretresu.
Suprotno izloženim navodima zahteva, nižestepene presude zasnovane su samo na dokazima izvedenim na glavnom pretresu, pri čemu dokazne radnje koje su preduzete pre podnošenja predloga Državnog pravobranioca ne predstavljaju nezakonite dokaze, imajući u vidu da je predlog za preduzimanje krivičnog gonjenja oštećenog postavljen u zakonskom roku od 3 meseca od dana saznanja za krivično delo i učinioca, pa su sve navedene radnje, dakle, preduzete u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku. Stoga su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je pravnosnažna presuda zasnovana na nezakonitom dokazu, ocenjeni neosnovanim.
U ostalom delu, isti zahtev odbačen je kao nedozvoljen, obzirom da u ostalom delu zahteva branilac okrivljenog samo formalno ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok s tim u vezi, u suštini, ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, izvodeći sopstveni zaključak da se iz svih izvedenih dokaza u toku postupka zaključuje da u konkretnom slučaju za Republiku Srbiju nisu nastale štetne posledice, odnosno da su bile očigledno neznatne, a zbog čega su prema stavu branioca bili ispunjeni uslovi iz člana 18. KZ, jer se radi o delu malog značaja. Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda člana 440. ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca, to je Vrhovni sud u ovom delu podneti zahtev u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica,s.r. Milena Rašić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
