Kzz 578/2025 2.4.1.22.2.3.12

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 578/2025
13.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Predraga Tomovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 3K 417/23 od 01.03.2024. godine i Višeg suda u Nišu 1Kž.1. br.126/24 od 09.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 13.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Predraga Tomovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 3K 417/23 od 01.03.2024. godine i Višeg suda u Nišu 1Kž.1. br.126/24 od 09.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 3K 417/23 od 01.03.2024. godine, pored ostalih, okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam meseci. Obavezani su okrivljeni da snose troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, a oštećeni je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Presudom Višeg suda u Nišu 1Kž.1. br.126/24 od 09.12.2024. godine, delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog AA, advokata Predraga Tomovića i presuda Osnovnog suda u Nišu 3K 417/23 od 01.03.2024. godine je preinačena u delu odluke o kazni tako što je Viši sud u Nišu okrivljenog AA, oglašenog krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, dok su u preostalom delu žalba branioca okrivljenog AA, advokata Predraga Tomovića i žalbe branioca okrivljenog BB, advokata Aljoše Šmalcelja, branioca okrivljenog VV, advokata Aleksandra Sandulovića i branioca okrivljenog GG, advokata Marine Ristić odbijene kao neosnovane i presuda Osnovnog suda u Nišu 3K 417/23 od 01.03.2024. godine je, u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Predrag Tomović, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da pobijane presude preinači i okrivljenog AA oslobodi od optužbe.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivčinom postupku (ZKP), pa ja na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmatrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.

U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac numeriše da isti podnosi zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, koje predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka. Međutim, u obrazloženju podnetog zahteva branilac ne obrazlaže u čemu se ove povrede ogledaju, već navodi da je nižestepenim presudama učinjena povreda zakona koja se ogleda u činjenici da prvostepeni sud nakon ukidanja presude nije postupio po obavezujućim primedbama Višeg suda u Nišu, na koji način suštinski ukazuje na učinjenu povredu zakona iz člana 462. ZKP.

Osim toga, branilac ukazuje da je nižestepenim presudama učinjena povreda zakona iz člana 16. ZKP, shodno kojoj je sud dužan da sumnju u pogledu činjenica od kojih zavisi vođenje krivičnog postupka, postojanje obeležja krivičnog dela ili primena neke druge odredbe krivičnog zakona reši u korist okrivljenog, pa samim tim što oštećeni nije saslušan i nije se izjašnjavao o ključnim činjenicama radi otklanjanja protivrečnosti, po navodima branioca, učinjena je ova povreda zakona.

Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 16. i 462. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković