
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 600/2026
28.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarom, u krivičnom predmetu okrivljenog Milana Magličića, zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Magličića, advokata Branislava Manića, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1126/25 od 21.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 28.05.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog okrivljenog Milana Magličića, advokata Branislava Manića, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1126/25 od 21.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Smederevu K 44/24 od 09.09.2025. godine okrivljeni Milan Magličić oglašen je krivim zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 27.08.2024. godine pa do upućivanja okrivljenog u zavod za izvršenje krivičnih sankcija na izdržavanje kazne. Istom presudom, okrivljenom je na osnovu člana 87. KZ, izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to noža opisanog u izreci presude. Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem. Oštećeni AA i BB, roditelji pokojnog VV, i oštećeni GG i DD, sestra i brat pokojnog VV, su upućeni da imovinskopravne zahteve ostvare u parničnom postupku.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1126/25 od 21.01.2026. godine usvojena je žalba javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Smederevu i preinačena presuda Višeg suda u Smederevu K 44/24 od 09.09.2025. godine, samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenog Milana Magličića, zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ, zbog kog je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina zatvora, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 27.08.2024. godine pa nadalje, dok je žalba branioca okrivljenog Milana Magličića, advokata Branislava Manića, odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda, u nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude drugostepenog suda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Milana Magličića, advokat Branislav Manić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijanu presudu tako što će okrivljenog Milana Magličića osuditi na blažu kaznu zatvora ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Magličića, advokata Branislava Manića, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog Milana Magličića, advokat Branislav Manić, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP koja, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog zbog kog okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti.
Obrazlažući navedenu povredu zakona, branilac u zahtevu navodi da je drugostepeni sud, prilikom odmeravanja kazne okrivljenom propustio da na adekvatan način ceni olakšavajuće okolnosti i to: njegovu starosnu dob, odnosno činjenicu da je okrivljeni rođen 1949. godine, da ranije nikada nije osuđivan, da je reč o porodičnom čoveku koji ima dvoje punoletne dece i troje unučadi, da je krivično delo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti i da je prilikom kritičnog događaja od strane oštećenog zadobio udarce u predelu glave i to nogarom stolice, što, prema mišljenju branioca, bitno menja dinamiku sukoba i takođe ukazuje na to da je kritičnom prilikom i okrivljeni bio žrtva napada, što je moralo biti cenjeno kao značajna olakšavajuća okolnost, imajući pritom u vidu provokacije oštećenog i okolnosti napada. Navedene olakšavajuće okolnosti, prema mišljenju branioca, predstavljaju naročito olakšavajuće okolnosti, koje je drugostepeni sud bio u obavezi da ceni u smislu odredbi člana 56. i 57. ZKP i okrivljenog osudi na blažu kaznu zatvora, pa je propuštajući da to učini povredio zakon na štetu okrivljenog kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, koja obzirom na njegovu životnu dob, faktički predstavlja kaznu doživotnog zatvora i ima karakter čiste odmazde, što je u suprotnosti sa svrhom kažnjavanja, u smislu odredbe člana 42. KZ.
Iz iznetih navoda, prema nalaženju Vrhovnog suda, proizilazi da branilac okrivljenog Milana Magličića, u zahtevu samo formalno označava povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP jer isticanjem da drugostepeni sud nije pravilno odmerio kaznu s obzirom na činjenice koje utiču da kazna bude manja, suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, dok isticanjem da su svedoci ĐĐ i EE bili protivrečni u svojim iskazima u pogledu broja odlazaka okrivljenog do vozila, što je drugostepeni sud, bez razjašnjavanja ove protivrečnosti i odbijanja predloga odbrane za rekonstrukciju događaja, koristio za konstrukciju upornosti okrivljenog kao otežavajuće okolnosti, ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako povrede zakona iz člana 440. i 441. stav 1. ZKP, na koje branilac ukazuje iznetim navodima, ne predstavljaju zakonske razloge propisane odredbom člana 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Magličića, advokata Branislava Manića, ocenio kao nedozvoljen
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Sanja Živanović,s.r. Svetlana Tomić Jokić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
