Kzz 607/2017 nedozvoljen dokaz; sudski tumač

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 607/2017
21.06.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvrišlaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nataše Tošić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zaječaru K br.512/2016 od 15.12.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.204/17 od 06.03.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 21. juna 2017. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nataše Tošić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zaječaru K br.512/2016 od 15.12.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.204/17 od 06.03.2017. godine u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru K br.512/2016 od 15.12.2016. godine okrivljeni AA i BB oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje delo je okrivljeni AA osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine, a okrivljeni BB na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca, u koje kazne je okrivljenima uračunato vreme provedeno u pritvoru od 19.07.2016. godine pa nadalje, do upućivanja u ustanovu za izdržavanje krivičnih sankcija, a najduže dok ne istekne vreme trajanja krivičnih sankcija u prvostepenoj presudi.

Istom presudom, okrivljeni su obavezani da na ime paušala plate sudu iznose od po 5.000,00 dinara, te da na ime troškova krivičnog postupka plate sudu, i to okrivljeni AA iznos od 14.129,85 dinara, a okrivljeni BB iznos od 14.506,34 dinara, sve u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude.

Istovremeno, na osnovu člana 88. KZ, prema okrivljenima je izrečena mera bezbednosti proterivanja stranaca iz zemlje, te su okrivljeni kao državljani Republike ... proterani sa teritorije Republike Srbije na vreme od 10 godina. Na osnovu člana 87, 80. i 79. stav 1. tačka 7) KZ, prema okrivljenima je izrečena i mera bezbednosti oduzimanja predmeta navedenih u izreci prvostepene presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.204/17 od 06.03.2017. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Zaječaru, okrivljenog AA i njegovog branioca, a presuda Osnovnog suda u Zaječaru K br.512/2016 od 15.12.2016. godine potvrđena u odnosu na ovog okrivljenog.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Nataša Tošić, zbog povreda zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, ne navodeći konkretno o kojim povredama zakona se radi, s tim što iz obrazloženja zahteva proizilazi da pravnosnažne presude pobija zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo sednici veća nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda izloženih u zahtevu za zaštitu zakonitosti, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA ističe da se pravnosnažna presuda zasniva na nedozvoljenom dokazu, obzirom da je okrivljeni osuđen na osnovu iskaza svedoka VV i GG, koji su svoje iskaze dali pred tumačem, koji nije zvanični tumač za arapski jezik.

Po oceni ovoga suda izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti su neosnovani.

Naime, iz spisa predmeta utvrđuje se da su dana 19.07.2016. godine svedoci VV i GG ispitani u prostorijama Osnovnog javnog tužilaštva u Zaječaru u prisustvu prevodioca DD koji je shodno članu 87. stav 3. ZKP, položio zakletvu da će verno preneti sva pitanja i odgovore koje postavi organ postupka, obzirom da nije stalni sudski prevodilac.

Odredbom člana 87. stav 2. ZKP, propisno je da, ako okrivljeni ne razume jezik postupka – postavljaće mu se pitanja preko prevodioca. Stavom 3. istog člana propisano je da ako tumač ili prevodilac nije ranije zaklet, položiće zakletvu da će verno preneti pitanja koja se okrivljenom upućuju i izjave koje on bude davao, a stavom 4. istog člana propisano je da se odredbe ZKP-a, koje se odnose na veštake, shodno primenjuju i na tumače i prevodioce.

Odredbom člana 114. stav 3. ZKP, propisano je da ako za određenu vrstu veštačenja postoje veštaci sa spiska stalnih veštaka, drugi veštaci se mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odlaganja ili ako su stalni veštaci sprečeni ili ako to zahtevaju druge okolnosti.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te da je prilikom saslušanja svedoka GG i VV sudski tumač DD položio zakletvu, obzirom da nema status stalnog sudskog prevodioca, te da su navedeni svedoci ispitani u svemu u skladu sa odredbama člana 87. stav 2, 3. i 4. ZKP, te shodnom primenom člana 114. stav 3. ZKP, jer su okrivljeni državljani Republike ..., pa je očigledno u konkretnom slučaju postojala opasnost od odlaganja, to su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – da je sud učinio povredu zakona na štetu okrivljenog, jer je protivno odredbama ZKP, prihvatio prevod DD, koji nije zvanični prevodilac i tumač za arpski jezik, neosnovani.

Navedena povreda zakona isticana je i u žalbi branioca okrivljenog AA, koja je izjavljena protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je na strani 4 stav drugi izneo jasne razloge zbog čega nalazi da je saslušanje svedoka migranata u prisustvu prevodioca DD sprovedeno u svemu po odredbama ZKP-a, koje razloge Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne i na ove razloge i upućuje, shodno članu 491. stav 2. ZKP.

Iz izloženih razloga, po oceni ovoga suda, branilac okrivljenog neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, te je zahtev u ovom delu odbijen kao neosnovan, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP.

U ostalom delu, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbačen je kao nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva ističe da ni prvostepeni, a ni drugostepeni sud u svojim presudama ne daju obrazloženje zbog čega smatraju da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom delu nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. KZ, a ne o krivičnom delu iz člana 350. stav 1. KZ, iz kojih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u ovom delu u suštini pobija razloge o odlučnim činjenicama i ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Takođe, branilac okrivljenog u zahtevu navodi i da je prvostepeni sud neosnovano odbio predlog odbrane da se od Ministarstva odbrane traži satelitski snimak granice sa Republikom Bugarskom, iako je prema stavu branioca sud bio u obavezi da zatraži navedeni dokaz službenim putem, a tek po dobijanju odgovora da nastavi sa postupkom. Izloženim navodima zahteva po oceni ovoga suda, ukazuje se na povredu odredaba člana 395. stav 2. ZKP i člana 367. stav 2. tačka 7) ZKP, koje odredbe se odnose na rukovođenje glavnim pretresom, a u širem smislu i na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.

Dakle, odredbom člana 485. stav 4. ZKP, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome, okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP može, preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povrede tog zakonika propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i u postupku pred apelacionim sudom.

Kako se preostalim navodima zahteva branioca okrivljenog ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te na povredu odredaba članova 395. stav 2. ZKP i člana 367. stav 2. tačka 7) ZKP, kao i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje povrede ne predstavljaju razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima i njihovim braniocima zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu odbacio kao nedozvoljen, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.

Iz navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci i to u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica,s.r.                                                                                                    Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić