Kzz 613/2025 2.7.1; 2.4.1.12; 2.4.1.25

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 613/2025
03.07.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog produženog krivičnog dela pranje novca u pomaganju iz člana 245. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 35. i 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Krste Bobota i Natalije Bobot, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Novom Sadu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kppr Po4 7/25 od 03.02.2025. godine i Kv Po4 67/25 od 12.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03.07.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Krste Bobota i Natalije Bobot, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Novom Sadu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kppr Po4 7/25 od 03.02.2025. godine i Kv Po4 67/25 od 12.03.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kppr Po4 7/25 od 03.02.2025. godine okrivljenom AA, zbog produženog krivičnog dela pranje novca u pomaganju iz člana 245. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 35. i 61. Krivičnog zakonika, na osnovu odredbe člana 540. ZKP, određena je privremena mera obezbeđenja oduzimanja imovinske koristi, kojom je okrivljenom zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima u iznosu od 195.000 evra na računu „Halkbank“ AD Beograd i otuđenje i opterećenje nepokretnosti u vlasništvu okrivljenog, opisane i bliže određene u izreci rešenja pod rednim brojevima 1 - 60 i naloženo je RGZ Službi za katastar nepokretnosti Beograd – Stari Grad, Sopot, Mali Iđoš, Vračar, Savski venac i Sombor da u registru u kome vode nepokretnu imovinu okrivljenog upišu zabranu otuđenja i opterećenja predmetnih nepokretnosti. Istim rešenjem određeno je da navedena privremena mera može trajati do donošenja pravnosnažne odluke suda o oduzimanju imovinske koristi.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kv Po4 67/25 od 12.03.2025. godine odbijene su žalbe branilaca okrivljenog AA, advokata Uroša Carevića od 11.02.2025. godine i Krste Bobota i Natalije Bobot od 12.02.2025. godine i prvostepeno rešenje je potvrđeno.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno su podneli branioci okrivljenog AA, advokati Krsto Bobot i Natalija Bobot, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači u celini pobijana rešenja i utvrdi da nema mesta primeni člana 540. ZKP i ukine određene privremene mere obezbeđenja oduzimanja imovinske koristi ili da ista ukine u celini i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predložili su da budu pozvani na sednicu veća.

Vrhovni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) člana 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U podnetom zahtevu, branioci okrivljenog AA, kao razlog podnošenja istog, formalno navode povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca i koja postoji ukoliko je, pored ostalog, odlukom o oduzimanju imovinske koristi povređen zakon. Međutim, u konkretnom slučaju reč je o privremenoj meri obezbeđenja oduzimanja imovinske koristi, a ne o pravnosnažnoj odluci o oduzimanju imovinske koristi, pri čemu iz navoda zahteva suštinski proizilazi da se istim ukazuje na pogrešnu primenu odredbi člana 540. u vezi člana 257. stav 2., 3. i 4. ZKP, kojima je regulisan postupak određivanja privremenih mera odnosno uslovi za primenu privremene mere obezbeđenja. Po oceni Vrhovnog suda, zahtevom branilaca se ukazuje na nepostojanje konkretnih i obrazloženih razloga za izricanje privremenih mera (član 438. stav 2. tačka 2) ZKP) i ističe da je odluka suda zasnovana na paušalnoj oceni i nedovoljno konkretizovanim tvrdnjama, bez oslonca na proverljive i relevantne dokaze koji bi opravdali izricanje predmetnih mera (član 440. ZKP). Pored ovoga, branioci u zahtevu iznose sopstveno mišljenje da u ovom slučaju nije postojala konkretna i dokazana opasnost da će okrivljeni raspolagati imovinom da bi izbegao kasnije oduzimanje imovinske koristi i u tom smislu ukazuju na nepravilnu primenu odredbi članova 449., 450. i 453. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Međutim, kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao ni zbog povreda odredbi članova 257. stav 2., 3. i 4., 440. i 540. ZKP i članova 449., 450. i 453. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, to je Vrhovni sud zahtev branilaca okrivljenog AA, ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković