Kzz 627/2017 odbijeni zahtevi; čl. 439 t. 1 i 2 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 627/2017
27.06.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Božidara Minića i dr, zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Božidara i AA advokata Zorana Jakovljevića i Bojana Bončića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pirotu K 5/14 od 04.04.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 857/16 od 07.11.2016. godine, u sednici veća održanoj 27.06.2017. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Božidara Minića i AA, podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pirotu K 5/14 od 04.04.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 857/16 od 07.11.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Pirotu K 5/14 od 04.04.2016. godine, okr. Božidar Minić oglašen je krivim zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i zbog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave u saizvršilaštvu iz člana 357. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 33. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva meseca.

Istom presudom okrivljena AA oglašena je krivom zbog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave u saizvršilaštvu iz člana 357. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 33. KZ, za koje delo joj je izrečena uslovna osuda, tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ako okrivljena u roku od tri godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Apelacioni sud u Nišu je presudom Kž1 857/16 od 07.11.2016. godine odbio kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti su podneli branioci okrivljenih Božidara i AA i to:

- adv. Zoran Jakovljević iz zakonskih razloga propisanih članom 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, obe presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da iste preinači i okrivljene oslobodi od optužbe;

- adv. Bojan Bončić zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, obe presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da iste preinači i okrivljene oslobodi krivične odgovornosti.

Nakon što je primerke zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioce, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je po oceni navoda u zahtevima našao:

Zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Božidara i AA su neosnovani.

Branilac okrivljenih adv. Zoran Jakovljević je zahtev za zaštitu zakonitosti podneo na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, ali nije opredelio konkretnu povredu zakona. Iz obrazloženja zahteva i navoda da se u radnjama okr. Božidara Minića ne stiču elementi krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje delo je oglašen krivim, jer nema umišljaja okrivljenog da izbegne pribavljanje vodne saglasnosti i dokumentacije za iskop iz rečnih nanosa niti umišljaja da protivpravno stekne dobit, da u njegovim radnjama nema protivpravnosti pa iste mogu biti samo privredni prestup i prekršaj a ne krivično delo, proizilazi da ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1. i 2. ZKP. Na iste povrede zakona ukazuje u svom zahtevu i drugi branilac okrivljenih, adv. Bojan Bončić, navodeći da u radnjama okrivljenog Božidara Minića nema elemenata krivičnog dela već privrednog prestupa i prekršaja, zatim da okrivljeni nema svojstvo odgovornog lica u privrednom subjektu „BB“ kao i da krivično delo iz člana 234. KZ nije postojalo u vreme izvršenja dela.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Iz činjeničnog opisa dela u izreci prvostepene presude proizilaze sva zakonska obeležja krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je okr. Božidar Minić oglašen krivim, kako objektivna obeležja koja se odnose na radnje okrivljenog- iskorišćavanjem svog položaja i ovlašćenja kao odgovornog lica, faktičkog vlasnika privrednog društva „VV“, čiji je formalni vlasnik i direktor njegova ćerka GG i vlasnik AGR „DD“ zaključio ugovor sa preduzećem ĐĐ o isporuci materijala ... i radi realizacije ugovora suprotno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ... Zakona o rudarstvu ... i Zakona o vodama, bez prethodno pribavljene saglasnosti ... bez plaćanja naknade ... izvršio iskop i isporuku šljunka i peska ... preko AGR „DD“, a zatim ispostavio tri privremene situacije ... i fakture, koje su i naplaćene od ĐĐ i time pribavio protivpravnu imovinsku korist privrednom društvu „VV“ za iznos isplaćenih naknada i taksi u visini od 1.553.759,00 dinara, a po osnovu prodaje peska i šljunka u visini od 7.579.800,76 dinara, tako i subjektivna obeležja dela koja se tiču uračunljivosti i umišljaja (svesti i volje) okrivljenog za izvršenje dela, koji uključuje i svest o zabranjenosti dela.

Stoga Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim navode oba zahteva da u radnjama okrivljenog nisu sadržana sva bitna obeležja krivičnog dela za koje je oglašen krivim.

Stoje navodi oba zahteva da radnje okrivljenog predstavljaju i bića privrednog prestupa i prekršaja propisanih Zakonima o rudarstvu, poljoprivrednom zemljištu i vodama. Međutim, imajući u vidu da navedeni zakoni, osim postupanja suprotno zakonskim odredbama, za postojanje privrednog prestupa ili prekršaja ne propisuju i pribavljene protivpravne imovinske koristi, a okrivljeni je istu nesumnjivo pribavio, to, suprotno navodima zahteva branilaca, okrivljeni Božidar Minić ne može biti odgovoran za privredni prestup ili prekršaj već za krivično delo, čiji je jedan od bitnih elemenata ostvarena protivpravna imovinska korist.

Radnje okrivljenog Božidara Minića, opisane u izreci prvostepene presude u vreme preduzimanja predstavljale su radnje izvršenja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ. Nakon izmena i dopuna Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“ broj 121/2012 od 24.12.2012. godine) izvršilac krivičnog dela iz člana 359. KZ može biti samo službeno lice, dok su odredbe tog propisa koje se odnose na zloupotrebu položaja i ovlašćenja i krivicu odgovornog lica izdvojene u posebno krivično delo – zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ, čiji je zaštitni objekat privredno poslovanje i imovina u tom poslovanju, pri čemu je radnja krivičnog dela ostala ista kao kod krivičnog dela iz člana 359. KZ. Stoga, nasuprot stavu branioca, adv. Bojana Bončića, okr. nije osuđen za krivično delo koje nije postojalo u vreme preduzimanja inkriminisanih radnji već za delo koje zadržava pravni kontinuitet sa krivičnim delom zloupotreba službenog položaja, kada se kao izvršilac dela javlja odgovorno lice, kao što je ovde slučaj.

Osim navedenog, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim i navode zahteva branioca, adv. Zorana Jakovljevića da okrivljeni Božidar Minić nije mogao biti oglašen krivim za krivično delo iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ i za krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 33. KZ, jer između navedenih dela postoji odnos supsidijariteta odnosno pravljenje lažne isprave u ovom slučaju predstavlja prividni idealni sticaj sa radnjom izvršenja krivičnog dela iz člana 234. KZ, što ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu uzeli u obzir.

Prividni idelani sticaj po osnovu supsidijariteta postoji kada izvršilac jednom radnjom ostvaruje obeležja dva krivična dela, pri čemu je jedno delo poslužilo da bi se izvršilo drugo krivično delo, dakle, jedno od njih je primarno, osnovno, a drugo supsidijarno i tada se odgovara za primarno delo.

U konkretnom slučaju radi se o dva odvojena krivična dela, pri čemu je krivično delo iz člana 234. KZ izvršeno 2011. godine, a drugo krivično delo je izvršeno 2012. godine, dakle, ne radi izvršenja prvog dela, već u cilju prikrivanja istog. Stoga je, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, prvostepeni sud pravilno primenio krivični zakon kada je okrivljenog Božidara Minića oglasio krivim za dva krivična dela a odredbe o sticaju krivičnih dela primenio kod odmeravanja kazne za ta dela i izricanja jedinstvene kazne zatvora.

Najzad, neosnovan je i navod zahteva branioca adv. Bojana Bončića da je za postojanje krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje su okrivljeni Božidar i AA oglašeni krivim neophodno da je isprava koja se falsifikuje službena isprava, a faktura preduzetničke radnje to nije.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, činjenični opis krivičnog dela koje je stavljeno na teret okrivljenima Božidaru i AA sadrži sve činjenice i okolnosti koje predstavljaju zakonska obeležja krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ, uključujući i to da su kao odgovorna lica i to okr. Božidar Minić kao vlasnik AGR „DD“, a okr. AA kao knjigovođa i radnik na administrativnim poslovima, po prethodnom dogovoru u službene isprave – fakture AGR „DD“ uneli neistinite podatke o isporuci peska i materijala za nasip njihovom privrednom subjektu „VV“, koju fakturu je svojim potpisom overila okr. AA, a zatim su iste i upotrebili u službi kao da su istinite.

Krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 1. KZ postoji kada odgovorno lice u preduzeću, ustanovi i drugom subjektu u službenu ispravu, knjigu i spis unese neistinite podatke ili ne unese važan podatak ili svojim potpisom odnosno službenim pečatom overi službenu ispravu, knjigu ili spis, sa neistinitom sadržinom ili koje svojim potpisom odnosno službenim pečatom omogući pravljenje službene isprave, knjige ili spisa sa neistinitom sadržinom.

Predmet radnje kod ovog krivičnog dela je službena isprava, službena knjiga ili spis, a službenim ispravama, osim javnih, smatraju se i one isprave koje u vršenju službene dužnosti izdaje službeno ili odgovorno lice u preduzeću, ustanovi ili drugom subjektu, a kojima se potvrđuju neke pravno relevantne činjenice.

Dakle, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, predmetne fakture imaju pravni karakter službene isprave u smislu člana 357. stav 3. KZ, jer ih je okrivljena AA, po prethodnom dogovoru sa okr. Božidarem Minićem, sačinila i overila svojim potpisom, te su kao takve bile podobne da služe kao dokaz činjenica koje imaju značaj za pravne odnose.

Ostalim navodima zahteva kojima branilac, adv. Zoran Jakovljević analizira nalaze veštaka Gradskog zavoda za veštačenje u Beogradu, zatim postupanje vodnog inspektora i inspektora za kontrolu zemljišta i njihove iskaze date tokom postupka, način pribavljanja dozvole za eksploataciju vodnog materijala ... kao i navodima zahteva branioca, adv. Bojana Bončića, kojima hronološki opisuje aktivnost predmetnih privrednih subjekata i polemiše sa ocenom izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova, u suštini se osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom i potvrđeno drugostepenom presudom, a činjenično stanje, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja zakonom dozvoljeni razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahteve za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Božidara i AA, advokata Zorana Jakovljevića i Bojana Bončića, ocenio neosnovanim i, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                              Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                         Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić