
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 637/2026
16.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Vasović, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Vlastimira Simonovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu 9K.br. 324/24 od 10.11.2025. godine i Višeg suda u Leskovcu 3Kž.1 br. 20/26 od 25.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 16.06.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Vlastimira Simonovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu 9K.br. 324/24 od 10.11.2025. godine i Višeg suda u Leskovcu 3Kž.1 br. 20/26 od 25.02.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu 9K.br. 324/24 od 10.11.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. u vezi člana 61. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara koju je dužan da plati sudu u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Leskovcu 3Kž.1 br. 20/26 od 25.02.2026. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Leskovcu i branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Leskovcu 9K.br. 324/24 od 10.11.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Vlastimir Simonović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud saglasno članu 492. ZKP pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili iste ukine i predmet vratiti na ponovni postupak. Stavljen je i predlog u smislu člana 488. stav 3. ZKP.
Vrhovni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni, na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, može preko branioca podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda odredaba tog zakonika iz člana 74., člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred Apelacionim sudom (drugostepenim sudom).
Branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona, koja, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, već u istom ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP, navodima da iz činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnoj presudi proizilazi da je u ukupan iznos spornih isplata sud uključio i novčana davanja koja predstavljaju zarade isplaćene u gotovini, a ne dnevnice, da su dnevnice isplaćene do neoporezivog iznosa propisanog Zakonom o porezu na dohodak građana izvršenog u skadu sa opštim aktom poslodavca, a kako je to propisano članom 118. Zakona o radu. Dalje se navodi da je sud sve gotovinski izvršene isplate podveo pod oporezivi poresko-pravni režim iako se radi o različitim vrstama primanja i to zaradama i dnevnicama za službeni put. U vezi sa iznetim, iznosi sopstvenu verziju postupanja okrivljenog u kritičnom periodu, sopstvenu ocenu ekonomsko-finansijskog veštačenja i dopune veštačenja, i istovremeno iznosi i detaljnu analizu onoga što je isplaćeno zaposlenima za mesec jul i avgust mesec 2020. godine, te citira i tumači odredbe Zakona o radu, Pravilnika o radu i Zakona o porezu na dohodak građana.
Pored iznetog, branilac okrivljenog označava i obrazlaže i povredu zakona iz člana 16. stav 5. ZKP.
Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao ni povreda zakona iz člana 16. stav 5. ZKP ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zbog kojih je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenom preko branioca, to je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA– advokata Vlastimira Simonovića ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneo odluku kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Jasmina Vasović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
