Kzz 645/2025 2.4.1.21.2.3.8; 2.4.1.21.2.3.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 645/2025
20.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Tatomira Lekovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K 80/22 od 26.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 69/25 od 10.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 20.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Tatomira Lekovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K 80/22 od 26.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 69/25 od 10.03.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištu K 80/22 od 26.11.2024. godine okrivljena AA oglašena je krivom za krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1.KZ, pa je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dve godine, u koju kaznu joj je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 30.12.2021. do 18.01.2022. godine.

Istom presudom okrivljena je obavezana da plati u korist budžetskih sredstava OJT u Velikom Gradištu na ime troškova krivičnog postupka iznos od 338.340,04 dinara, kao i sudu na ime paušala iznos od 20.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Pored toga, okrivljena je obavezana da u korist budžetskih sredstava suda plati troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem.

Istom presudom, okrivljenoj je shodno odredbi člana 86. i člana 297. stav 5. ZKP izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, u trajanju od jedne godine od pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 69/25 od 10.03.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba okrivljene AA, a prvostepena presuda je potvrđena.

Branilac okrivljene AA, advokat Tatomir Leković, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 2), 3) i 4) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i ukine pobijane pravnosnažne odluke i vrati predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (člana 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP mora se dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to takstativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4.), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.

Branilac okrivljene u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti opredeljuje povredu zakona iz člana 438. stava 1. tačka 4) ZKP, koja je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljene preko branioca. Međutim, navodi zahteva branioca okrivljene ne sadrže objašnjenje u čemu se konkretno ta povreda sastoji, odnosno ne obrazlaže se, na koji način su nižestepeni sudovi pravnosnažnim presudama učinili označenu povredu zakona.

Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 438. stava 1. tačka 4) ZKP, nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbe člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede, zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

Pored navedenog, branilac okrivljene polemiše sa ocenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem u pogledu uzročno – posledične veze u saobraćajnoj nezgodi u kojoj su učestvovala još dva vozila pored vozila okrivljene, kao i odgovornosti okrivljene za navedenu nezgodu. Branilac analizira činjenično stanje iz spisa predmeta, navode veštaka saobraćajne i medicinske struke, istovremeno iznoseći sopstvenu ocenu dokaza u pogledu navoda veštaka, ističući sopstvene zaključke da veštaci nisu dali odgovor zbog čega su dva lica izgibila život, kao i u pogledu doprinosa ostalih učesnika saobraćajnoj nezgodi, imajući u vidu ograničenja brzine, smanjenu vidljivost i kretanje učesnika u saobraćaju. Na opisani način, branilac okrivljene osporava zaključke nižestepenih sudova u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, dajući svoje činjenične zaključke, suprotne onim utvrđenim u pobijanim presudama, na koji način ukazuje na povredu odrebe člana 440. ZKP.

Pored navedenog, branilac okrivljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše i obrazlaže i povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP i člana 21. stav 1. tačka 1. ZKP.

Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao i povrede zakona iz člana 438. stava 1. tačka 2) i 3) ZKP i člana 21. stav 1. tačka 1. ZKP, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek – zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev u navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković