
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 684/2026
24.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Stanka Petrovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Loznici Kppd br.10/26 od 22.04.2026. godine i Kv br.118/26 od 24.04.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 24. juna 2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Stanka Petrovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Loznici Kppd br.10/26 od 22.04.2026. godine i Kv br.118/26 od 24.04.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Loznici Kppd br.10/26 od 22.04.2026. godine, prema okrivljenom AA je na osnovu člana 211. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP određen pritvor i istovremeno je određeno da po tom rešenju pritvor prema okrivljenom može trajati najduže 30 dana, s tim da mu se pritvor računa od 21.04.2026. godine, kada je lišen slobode, te da može trajati najduže do 20.05.2026. godine.
Rešenjem Osnovnog suda u Loznici Kv br.118/26 od 24.04.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Stanka Petrovića, izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Loznici KppD br.10/26 od 22.04.2026. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA – advokat Stanko Petrović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 211. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP i člana 3. ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje i na povredu člana 34. stav 3. Ustava Republike Srbije, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijana rešenja, ili da pobijana rešenja ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da su ispunjeni uslovi za odbačaj zahteva (član 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1.), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ovog zakonika mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Branilac okrivljenog, kao razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe povredu člana 211. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP i odredbu člana 3. ZKP i s tim u vezi navodi da sud u pobijanom rešenju uopšte nije cenio odbranu okrivljenog koji je ukazao da ga je oštećeni prvi napao, te da u konkretnom slučaju ne postoji skup činjenica koje neposredno ukazuju da je okrivljeni učinilac predmetnog krivičnog dela i polemiše sa zaključkom iznetim u pobijanim rešenjima – da se okrivljeni kritičnom prilikom nasilnički ponašao i da ima sklonost ka vršenju krivičnih dela, uz sopstveni zaključak da je u konkretnom slučaju postojala mogućnost da se prema okrivljenom odredi blaža mera iz člana 208. ZKP.
Kako navedene povrede ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.
Pored navedenog, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi i povredu člana 34. stav 3. Ustava Republike Srbije i ističe da je pobijanim rešenjima povređena prezumpcija nevinosti okrivljenog.
Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, to se, prema odredbi člana 484. ZKP, uz zahtev mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, a koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju podnosilac zahteva za zaštitu zakonitosti uz zahtev nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, to je Vrhovni sud našao da u pogledu ove povrede zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Stanka Petrovića nema zakonom propisan sadržaj.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP u vezi člana 485. stav 4. i člana 484. ZKP, doneta je odluka kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica,s.r. Milena Rašić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
