
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 695/2025
26.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Miroljuba Tomića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarom, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Đorđa Šekularca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu K 510/23 od 26.06.2024. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 770/24 od 16.01.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 26.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Đorđa Šekularca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu K 510/23 od 26.06.2024. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 770/24 od 16.01.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu K 510/23 od 26.06.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri meseca i istovremeno odredio da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljeni u roku proveravanja od jedne godine ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem.
Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 770/24 od 16.01.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Đorđa Šekularca, a presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu K 510/23 od 26.06.2024. godine potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude prvostepenog suda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je advokat Đorđe Šekularac, zbog povreda zakona iz člana 16. stav 2, 3, 4 i 5. i člana 419. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijanu presudu tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili ukine presudu prvostepenog i presudu drugostepenog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu, tako da iz sadržaja zahteva proizilazi da isti podnosi i protiv pravnosnažne presude drugostepenog suda.
Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Đorđa Šekularca, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. istog člana, propisani su uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog AA, advokat Đorđe Šekularac, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povreda zakona iz člana 16. stav 2, 3, 4 i 5. i člana 419. stav 2. ZKP osporavajući ocenu dokaza prvostepenog suda, koji, prema njegovom mišljenju, nije pravilno utvrdio uzrok saobraćajne nezgode jer nije adekvatno cenio odbranu okrivljenog, veštačenja i iskaze svedoka koji idu u prilog njegovoj odbrani, zatim uticaj snega, leda i smanjene vidljivosti, koji su značajno doprineli nezgodi, te činjenicu da je drugo vozilo, koje je preticalo vozilo kojim je upravljao okrivljeni, stvorilo kritičnu situaciju obzirom da je okrivljenom smanjilo i ograničilo mogućnost adekvatne reakcije. Kod takvog stanja stvari, sud je, prema mišljenju branioca, bio dužan da prihvati odbranu okrivljenog kao istinitu i da ga u skladu sa načelom in dubio pro reo, oslobodi od optužbe.
Međutim, povrede zakona iz člana 16. stav 2, 3, 4 i 5. i člana 419. stav 2. ZKP, zbog kojih branilac okrivljenog AA, podnosi zahtev, i pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, na koju ukazuje iznetim navodima zahteva, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenom preko branioca, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Đorđa Šekularca, ocenio kao nedozvoljen i na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Sanja Živanović, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
