
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 696/2014
21.08.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Veska Krstajića i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog B.R., zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.R., advokata Ž.J. iz B., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 36.K.br.639/12 od 20.06.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6669/13 od 15.04.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 21.08.2014. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.R., advokata Ž.J., podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 36.K.br.639/12 od 20.06.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6669/13 od 15.04.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 36.K.br.639/12 od 20.06.2013. godine, okrivljeni B.R. oglašen je krivim za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika (KZ) i izrečena mu je uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5-pet meseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme od 2-dve godine ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan na plaćanje sudu paušala u iznosu od 5.000,00 dinara u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudne naplate. Oštećene M.M. i J.M. upućene su na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Apelacioni sud u Beogradu, presudom Kž1 6669/13 od 15.04.2014. godine, odbio je kao neosnovane žalbe okrivljenog B.R. i njegovog branioca advokata Ž.J. i presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu 36.K.639/12 od 20.06.2013. godine potvrdio.
Branilac okrivljenog B.R., advokat Ž.J., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, prema navodima u obrazloženju zahteva zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. i 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud što pre preduzme sve mere iz svoje nadležnosti kako bi se donela zakonita odluka.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14) (u daljem tekstu: ZKP), pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okr. B.R., smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. B.R., advokata Ž.J., je neosnovan.
Branilac okr. B.R. kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, koja je, prema navodima u obrazloženju zahteva, učinjena pogrešnom primenom člana 419. ZKP od strane prvostepenog i drugostepenog suda, jer su svoje odluke doneli bez da su na glavnim pretresima izveli dokaze saslušanja svedoka L.R., a prvostepeni sud i bez saslušanja svedoka M. 1, M. 2 i R.R. iako za to postoji nalog drugostepenog suda. Osim toga, branilac u zahtevu ističe da iskaz svedoka, sada pok. L.R. dat pred istražnim sudijom nije pravno relevantan zbog zdravstvenog (psihičkog) stanja svedoka u vreme davanja tog iskaza usled njegove bolesti (karcinom, depresija) i životnih navika (hronični alkoholizam).
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP u vezi sa članom 419. stav 1. ZKP na koju se ukazuje prednjim navodima zahteva, postoji ako se presuda zasniva na dokazu koji uopšte nije izveden na glavnom pretresu, čime bi se onemogućilo da se veće sa dokazima neposredno upozna.
Pravnosnažna presuda u konkretnom slučaju zasniva se, između ostalog, na iskazu svedoka sada pok. L.R. datom pred istražnim sudijom dana 16.03.2009. godine, koji iskaz je pročitan na glavnom pretresu održanom dana 20.06.2013. godine s obzirom da je svedok u međuvremenu umro. Dakle, presuda se, kad je o iskazu ovog svedoka reč, zasniva na dokazu koji je izveden na glavnom pretresu, u skladu sa odredbom člana 337. stav 1. tačka 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“ br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08, 72/09 i 76/10) ( u daljem tekstu: ranije važeći ZKP) koji je bio na snazi u vreme preduzimanja ove dokazne radnje i prema kojem se ocenjuje zakonitost iste, shodno odredbi člana 604. stav 1. ZKP.
Na iskaz svedoka sada pok. L.R. iz istrage, nakon što je isti pročitan na glavnom pretresu (uz saglasnost stranaka), okrivljeni i njegov branilac nisu stavili primedbe, ni u smislu nesposobnosti svedoka za svedočenje (član 96. stav 1. ranije važećeg ZKP), a sud je ovaj dokaz prihvatio ne nalazeći da postoji sumnja u sposobnost svedoka da svedoči o činjenicama o kojima se izjašnjavao, pa se bez osnova u zahtevu za zaštitu zakonitosti navedena okolnost ističe kao razlog nezakonitog pribavljanja dokaza u pitanju.
Kada je reč o svedocima M.R. 1, M.R. 2 i R.R., navodi zahteva se i ne odnose na iskaze ovih svedoka (na glavnom pretresu od 04.07.2011. godine i na pretresu pred drugostepenim sudom od 15.04.2014. godine) na kojima se zasniva pravnosnažna presuda, a okolnost koju ističe branilac u zahtevu da prvostepeni sud nije saslušao navedene svedoke u ponovljenom prvostepenom postupku, ne predstavlja povredu postupka o kojoj je reč. Nasuprot tvrdnji branioca okrivljenog, izvođenje ovih procesnih radnji nije naloženo prvostepenom sudu (rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž1 5511/11 od 19.01.2012. godine kojim je ukinuta prethodno doneta prvostepena presuda K 3211/10 od 04.07.2011. godine), a izvan toga prvostepeni sud je ovlašćen da ceni koji su dokazi od značaja za pravilno presuđenje (čl.18. stav 1. i 326. ranije važećeg ZKP).
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti iznosi stav o nepostojanju krivičnog dela u radnjama za koje je okr. B.R. oglašen krivim pobijanom pravnosnažnom presudom, koji obrazlaže nepostojanjem bitnih obeležja krivičnog dela u pitanju koja se tiču ozbiljne pretnje upućene od strane okrivljenog, osećaja straha i nesigurnosti kod oštećenih i umišljaja okrivljenog, što upućuje da zahtev podnosi i zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP.
Vrhovni kasacioni sud i ove navode zahteva za zaštitu zakonitosti ocenjuje kao neosnovane. Ovo iz razloga što iz činjeničnog opisa dela u izreci pravnosnažne presude, saglasno opisu dela u optužnom aktu, proizilaze sva bitna obeležja krivičnog dela iz člana 138. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim, kako objektivna obeležja koja se odnose na radnje okrivljenog upućivanja oštećenima M.M., J.M. i I.M. konkretnih pretnji napadom na njihov život (bliže opisanih u izreci prvostepene presude), koje su objektivno podobne da kod oštećenih izazovu osećaj straha i nesigurnosti (čije postojanje je sud utvrdio prihvatanjem iskaza oštećenih) i kojima je ugrozio sigurnost više lica, tako i subjektivna obeležja dela koja se tiču uračunljivosti i umišljaja okrivljenog.
Nalazeći, iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nisu učinjene povrede zakona na koje se, neosnovano, ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okr. B.R., Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.