Kzz 701/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 701/2016
08.06.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog A.R., zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, adv. D.R., adv. I.M. i adv. S.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju 6K br. 581/14 od 22.01.2016. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž br. 115/16 od 04.05.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 08.06.2016. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog A.R., adv. D.R., adv. I.M. i adv. S.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju 6K br. 581/14 od 22.01.2016. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž br. 115/16 od 04.05.2016. godine u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju 6K br. 581/14 od 22.01.2016. godine okrivljeni A.R. oglašen je krivim zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati sudski paušal u iznosu od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž br. 115/16 od 04.05.2016. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Prokuplju, okrivljenog i njegovih branilaca, adv. D.R., adv. I.M. i adv. S.S., a prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju 6K br. 581/14 od 22.01.2016. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž br. 115/16 od 04.05.2016. godine zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su branioci okrivljenog A.R., adv. D.R., adv. I.M. i adv. S.S., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačke 1) i 3), stav 2. u vezi stava 4. istog člana ZKP u vezi člana 438. stav 1. tačka 1) i 11), stav 2. tačka 1), 2) i 3) i člana 439. tačke 1), 2) i 3) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev a pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili pak da iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog A.R. u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1), je neosnovan.

Branioci okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da je pobijanim pravnosnažnim presudama i postupku koji je prethodio njihovom donošenju učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer je pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Prokuplju zasnovana na dokazu na kome se presuda ne može zasnivati. Pritom kao nedozvoljen dokaz branioci okrivljenog označavaju iskaz svedoka D.M., dat na Zapisniku o saslušanju pred Osnovnim javnim tužiocem u Prokuplju Kt br. 1416/13 od 24.10.2013. godine, jer je taj iskaz dao u svojstvu osumnjičenog u postupku odlaganja krivičnog gonjenja.

Međutim, iz spisa predmeta proizilazi da je D.M. saslušan i u svojstvu svedoka pred Osnovnim sudom u Prokuplju na glavnom pretresu dana 20.11.2015. godine, kojom prilikom je ponovio ranije dat iskaz i još jednom se izjasnio o kritičnom događaju, pa sama činjenica da je tom prilikom dao identičan iskaz kao i kada je saslušavan u svojstvu osumnjičenog u postupku odlaganja krivičnog gonjenja po oceni Vrhovnog kasacionog suda nije od uticaja na zakonitost tog dokaza. Imajući navedeno u vidu kao i činjenicu da okrivljeni nikada nije imao svojstvo saoptuženog, a kako to proizilazi iz spisa predmeta, to Vrhovni kasacioni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o dokazu na kome se presuda ne može zasnivati, odnosno dokazu pribavljenom na nezakonit način pa je iz napred iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, zahtev branilaca okriljenog u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odbijen kao neosnovan.

Nadalje, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog se kao razlog podnošenja zahteva označavaju i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 11) i stav 2. tačke 2) i 3) ZKP kao i povrede zakona iz člana 439. tačke 1), 2) i 3) ZKP.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP određeno je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a odredbom stava 4. istog člana određeni su uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona i to taksativnim nabrajanjem povreda koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim sudom (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP) te je tako ovom odredbom pravo okrivljenog na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona, ograničeno u pogledu razloga isključivo na ove povrede.

Imajući u vidu citirane zakonske odrdbe Vrhovni kasacioni sud nalazi da istaknute bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačke 11) i stav 2. tačke 2) i 3) ZKP ne predstvljaju zakonom (član 485. stav 4. ZKP), dozvoljen razlog za podnošenje zahteva, pa je Vrhovni kasacioni sud na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, u ovom delu, odbacio kao nedozvoljen.

Branioci okrivljenog A.R., kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti označavaju i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i povredu zakona iz člana 439. tačka 1), 2) i 3) ZKP, pri čemu samo formalno označavaju ove povrede, zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno, ali ne konkretizuju u čemu se one sastoje, dok suštinski u obrazloženju zahteva ukazuju na pogrešnu ocenu dokaza i polemišu sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnoj odluci, ističući da okrivljeni kritičnom prilikom nije mogao postupati kao službeno lice, imajući u vidu funkciju koju je obavljao i oblik organizovanja preduzeća u kome je tu funkciju obavljao, a što ne predstavlja dozvoljene razloge zbog kojih je u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog i u tom delu saglasno odredbi člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                  Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                                                                  Nevenka Važić, s.r.