Kzz 71/2017 pogrešna primena zakona čl. 439 tačka 2. ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 71/2017
07.02.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević- Dičić, predsednika veća, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović, Bate Cvetkovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Aleksandra Radišića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Aleksandra Radišića, advokata Vojislava Babića, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.1103/16 od 04.10.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 07.02.2017. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Aleksandra Radišića, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.1103/16 od 04.10.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.1103/16 od 04.10.2016. godine usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu K 752/15 od 30.03.2016. godine, pa je okrivljeni Aleksandar Radišić oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 02.07.2014. godine do 29.08.2014. godine, dok je okrivljeni AA oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine ne izvrši novo krivično delo.

Istom presudom prema okrivljenima je na osnovu člana 87. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to od okrivljenog AA 0,18 grama opojne droge herion, za koju je određeno da će se nakon pravnosnažnosti presude uništiti, a od okrivljenog Aleksandra Radišića jedna novčanica u apoenu od 1.000,00 dinara, serijskog broja AS2170650 za koju je određeno da će se uplatiti u budžet Republike Srbije, dok su na osnovu člana 264. ZKP obavezani okrivljeni da na ime paušala plate sudu iznos od po 10.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka, da isplate sudu iznos od po 31.070,27 dinara.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Aleksandra Radišića, advokat Vojislav Babić, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. i stav 2. ZKP, bez bližeg navođenja konkretnih povreda, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da je isti podnet zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu ukine a da okrivljenog i njegovog branioca pozove na sednicu veća.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenih lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Aleksandra Radišića je neosnovan.

Branilac okrivljenog Aleksandra Radišića navodi da je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenjen zakon kada je okrivljeni oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, i da je okrivljenog trebalo oglasiti krivim, kao što je to učinio i prvostepeni sud, zbog izvršenja krivičnog dela omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. KZ.

Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni Aleksandar Radišić u vreme, na način i na mestu bliže opisan u izreci drugostepene presude u stanju uračunljivosti svestan svoga dela i da je isto zabranjeno a čije izvršenje je hteo, neovlašćeno prodao okrivljenom AA supstancu koja je proglašena za opojnu drogu i to 0,18 grama opojne droge heroin i to tako što su se prethodnog dana o kupoprodaji dogovorili telefonom za iznos od 1.000,00 dinara te su se sutradan našli kojom prilikom je okrivljeni AA ušao u vozilo okrivljenog Radišića seo na suvozačevo mesto, predao mu novčanicu u apoenu od 2.000,00 dinara, nakon čega Radišić udaljio se od vozila, po povratku predao AA navedeni heroin, ali nije stigao da mu preda kusur od 1.000,00 dinara, zbog intervencije radnika PS Lazarevac.

Odredbom člana 246. stav 1. KZ propisano je da ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili ko radi prodaje, kupuje, drži ili prenosi ili ko posreduje prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojnu drogu, kazniće se zatvorom od 3 do 12 godina.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda iz činjeničnog opisa radnji izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni Aleksandar Radišić oglašen krivim drugostepenom presudom, proizilaze svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, pa su navodi zahteva branioca okrivljenog Aleksandra Radišića kojima se ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom delu omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. KZ ocenjeni kao neosnovani. Po nalaženju ovoga suda navodi zahteva branioca da iz mišljenja sudskog veštaka proizilazi da je okrivljeni zavisan od upotrebe opojnih droga bez uticaja na pravnu kvalifikaciju krivičnopravnih radnji okrivljenog Aleksandra Radišića za koje je tokom ovog postupka dokazano da ih je izvršio, a navodi da je okrivljeni Radišić od okrivljenog AA kritičnom prilikom uzeo novac da kupi drogu radi sopstvenog uživanja jer nije imao novac, i kako bi drogu zajedno konzumirali, spadaju u domen utvrđenog činjeničnog stanja i kao takvi nisu predmet preispitivanja u okviru za zaštitu zakonitosti, pa je zahtev odbijen kao neosnovan.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                     Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                               Radmila Dragičević-Dičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

TT