
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 781/2025
02.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Davitkova, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici K 133/23 od 07.11.2024. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 21/25 od 25.02.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 02.09.2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Davitkova, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici K 133/23 od 07.11.2024. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 21/25 od 25.02.2025. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Surdulici K 133/23 od 07.11.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja u trajnju od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.
Istom presudom okrivljni je obavezan da plati na ime sudskog paušala iznos od 5.000,00 dinara, kao i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 20.000,00 dinara, u roku od 30 dana od pravnosnažnosti presude, dok je oštećeni BB, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućen na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Vranju Kž1 21/25 od 25.02.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Dragan Davitkov, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe u smislu odredbe člana 423. stav 1. ZKP i odluči o troškovima krivičnog postupka.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
Branilac okrivljenog AA, advokat Dragan Davitkov, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP.
S tim u vezi, u zahtevu ističe da je u donošenju prvostepene presude Osnovnog suda u Surdulici K 133/23 od 07.11.2024. godine, postupao sudija koji je trebalo biti izuzet od postupanja u ovom predmetu jer je navedena sudija u rodbinskim odnosima (treći stepen u pobočnoj liniji) sa tužilačkim saradnikom VV koja je preduzimala radnje prema okrivljenom, te ističe da je tužilački saradnik VV podigla optužni predlog Kt 306/21 od 16.10.2023. godine, što se može utvrditi i po inicijalima iz optužnog akta. Imajući navedeno u vidu, procesna uloga tužilačkog saradnika u ovom krivičnom postupku, a koji je u rodbinskim odnosima sa postupajućom sudijom prvostepenog suda se može upodobiti sa procesnom ulogom tužioca i osnov je za obavezno izuzeće shodno odredbi člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su, po oceni ovog suda, neosnovani.
Iako se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu odredbe člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP, branilac suštinski ukazuje na postojanje razloga iz člana 37. stav 1. tačka 2) ZKP.
Odredbom člana 37. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će sudija ili sudija porotnik biti izuzet od sudijske dužnosti u određenom predmetu ako mu je okrivljeni, njegov branilac, tužilac, oštećeni, njihov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni drug ili lice sa kojim živi u vanbračnoj ili drugoj trajnoj zajednici života ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena.
Odredbom člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, propisano je da ova bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija ili sudija porotnik koji se morao izuzeti.
Iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se o apsolutno bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, na koju se branilac okrivljenog poziva u zahtevu, može govoriti samo ukoliko se radi o učestvovanju u suđenju, odnosno na glavnom pretresu u prvostepenom postupku ili o odlučivanju u postupku po redovnom ili vanrednom pravnom sredstvu, sudije koji se mora obavezno izuzeti iz razloga propisanih članom 37. stav 1. tačka 2) ZKP.
Kako iz spisa predmeta proizlazi da je optužni akt podigao javni tužilac Miodrag Mitić dana 16.10.2023. godine pod brojem Kt 306/21 Kto 83/23, kao i da su u toku postupka u svojstvu tužilaca OJT u Vladičinom Hanu postupali Mirjana Vukoičić Jović i Dragan Nikolić, kao i tužilački saradnik Aleksandar Stanković, te da tužilački saradnik VV nije postupala ni u podizanju optužnog akta niti u bilo kojoj radnji u tužilaštvu u ovom predmetu, to u konkretnom slučaju nije reč o nekoj od procesnih situacija propisanih odredbom člana 37. stav 1. tačka 2) ZKP, zbog kojih bi se sudija GG morala izuzeti od sudijske dužnost, pa su po nalaženju Vrhovnog suda, navodi branioca iz podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti u odnosu na povredu odredbe člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP ocenjeni kao neosnovani.
Pored toga, branilac okrivljenog AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i bitnu povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da se presude zasnivaju na nezakonitim dokazima i to: izveštaju doktora medicine psihologa DD na okolnosti uračunljivosti okrivljenog, kao i na laboratorijskom nalazu litemije, a koji čine sastavni deo nalaza i mišljenja veštaka psihijatra dr Nebojše Jovića.
U vezi navedenog branilac ističe da izveštaj i laboratorijski nalaz nisu dostavljeni odbrani kako bi se izjasnili na iste, a u vezi mentalne zaostalosti okrivljenog i uticaja na izvršeno krivično delo.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su, po oceni ovog suda, neosnovani.
Iz spisa predmeta proizlazi da sud u dokaznom postupku nije izveo dokaze na koje se odbrana poziva i to: izveštaj doktora medicine psihologa DD na okolnosti uračunljivosti okrivljenog, kao i laboratorijski nalaz litemije, već su isti, deo nalaza i mišljenja sudskog veštaka neuropsihijatra dr Nebojše Jovića, koji je izveden kao dokaz i koji veštak je u svom nalazu cenio deo spornih dokaza, u okviru svojih ovlašćenja.
Kako je obavljeno veštačenje (neuropsihijatrijski nalaz i mišljenje dr Nebojše Jovića od 02.09.2024. godine, kao i iskaz istog veštaka na glavnom pretresu dana 07.11.2024. godine), preduzeto u skladu sa odredbama člana 113. do 124. ZKP, a branilac okrivljenog je tokom glavnog pretresa mogao da postavlja pitanja i stavlja primedbe na navedeno veštačenje, to se, pobijane presude ne zasnivaju na nezakonitim dokazima, u smislu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
U ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, ocena verodostojnosti nalaza psihijatra, kao i ocena dokaza i činjeničnih navoda koje sud ceni prilikom donošenja odluke u smislu člana 419. ZKP, ne predstavljaju razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.
Pored toga branilac okrivljenog ističe povredu odredbe člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, ali iste obrazlaže navodima da iz sadržine izvedenih dokaza ne proizlazi da su predmetne reči koje je okrivljeni kritičnom prilikom izgovorio, bile upućene oštećenom i izvodi sopstvene zaključke da izgovorene reči ne predstavljaju radnje ugrožavanja sigurnosti. S tim u vezi daje i sopstveno tumačenje iskaza ispitanih svedoka ĐĐ i EE, te izvodi zaključak da u radnjama okrivljenog nema elemenata krivičnog dela, niti postoji direktni umišljaj na strani okrivljenog. Branilac s tim u vezi citira zakonske odredbe člana 14. i 22. KZ, te izvodi sopstvene zaključke suprotne zaključcima iznetim u nižestepenim presudama, odnosno osporava utvrđeno činjenično stanje, na koji način ističe povredu odredbe člana 440. ZKP.
Međutim, povrede zakona iz člana 419. ZKP i člana 440. ZKP, shodno odredbi člana 485. ZKP, nisu predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle nisu dozvoljeni razlozi, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
