
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 800/2026
08.07.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Marka Jovanovića, podnetom protiv rešenja Osnovnog suda u Prokuplju 2K.br.56/25 od 25.05.2026. godine i Kv.br.111/26 od 08.06.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 08.07.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Marka Jovanovića, podnet protiv rešenja Osnovnog suda u Prokuplju 2K.br.56/25 od 25.05.2026. godine i Kv.br.111/26 od 08.06.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Prokuplju 2K.br.56/25 od 25.05.2026. godine obavezana je okrivljena AA da na ime troškova krivičnog postupka plati Osnovnom javnom tužilaštvu u Prokuplju iznos od 279.099,00 dinara, sudu iznos od 122.300,00 dinara i zakonskom zastupniku maloletne oštećene BB iznos od 78.600,00 dinara, te da na ime sudskog paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti odluke pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Rešenjem Osnovnog suda u Prokuplju Kv.br.111/26 od 08.06.2026. godine uvažavanjem žalbe punomoćnika maloletne oštećene VV, čiji je zakonski zastupnik BB, advokata Dušana Ignjatovića, ukinuto je rešenje Osnovnog suda u Prokuplju 2K.br.56/25 od 25.05.2026. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Protiv navedenih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA - advokat Marko Jovanović, zbog povreda zakona iz člana 432. stav 1, člana 433. stav 1, člana 448, člana 451, člana 465, člana 466, člana 467. i člana 468. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev, te da ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje u delu u kojem su povrede istaknute.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 482. stav 1. ZKP propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom zakoniku.
Iz citirane zakonske odredbe jasno proizilazi da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti samo protiv pravnosnažne odluke suda, odnosno javnog tužioca.
U konkretnom slučaju, po nalaženju Vrhovnog suda, ne radi se o pravnosnažnim odlukama suda, niti o povredi odredaba postupka koji je prethodio donošenju pravnosnažne odluke, jer pravnosnažna odluka u konkretnom slučaju nije ni doneta.
Naime, branilac okrivljene je zahtev za zaštitu zakonitosti podneo protiv drugostepenog rešenja Osnovnog suda u Prokuplju Kv.br.111/26 od 08.06.2026. godine, a kojim rešenjem je, u skladu sa ovlašćenjima drugostepenog suda iz člana 467. stav 4. ZKP, u postupku po žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja Osnovnog suda u Prokuplju 2K.br.56/25 od 25.05.2026. godine, to rešenje ukinuto i spisi predmeta vraćeni prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Branilac okrivljene je navedeni zahtev za zaštitu zakonitosti podneo i protiv ukinutog citiranog prvostepenog rešenja.
Po nalaženju Vrhovnog suda navedeno drugostepeno rešenje ne predstavlja pravnosnažnu odluku suda protiv koje se, u smislu člana 482. stav 1. ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti. Ovo sa razloga jer je to rešenje samo formalno pravnosnažno, obzirom da se protiv njega ne može izjaviti žalba, s tim što isto nije pravnosnažno i u materijalnom smislu, obzirom da ovim rešenjem predmetna krivičnopravna stvar nije rešena.
Naime, odredbom člana 277. stav 1. ZKP propisano je da pravnosnažnost rešenja nastupa kada se ono ne može pobijati žalbom ili kada žalba nije dozvoljena i na ovaj način određuje se samo formalna pravnosnažnost rešenja. Stoga drugostepeno rešenje o ukidanju prvostepenog rešenja, protiv kog se ne može izjaviti žalba, ima samo formalnu, a ne i materijalnu pravnosnažnost, obzirom da ukidanjem prvostepenog rešenja i vraćanjem spisa predmeta prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje o predmetnoj krivičnopravnoj stvari nije meritorno odlučeno, pa bi ocena zakonitosti ovog rešenja bila u suprotnosti sa odredbom člana 482. stav 1. ZKP.
Stoga, polazeći od napred citirane zakonske odredbe i činjenice da je branilac okrivljene zahtev za zaštitu zakonitosti podneo protiv nepravnosnažnih odluka, a ne radi se ni o povredi odredaba postupka koji je prethodio donošenju pravnosnažne odluke, to, po nalaženju Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 482. stav 1. ZKP za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je zahtev branioca okrivljene AA - advokata Marka Jovanovića odbačen kao nedozvoljen.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbi člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 482. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
