
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 839/2025
03.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 243. stav 4. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Milovana Stojanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 412/21 od 14.11.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 96/25 od 06.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03.07.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Milovana Stojanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 412/21 od 14.11.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 96/25 od 06.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu K 412/21 od 14.11.2024. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 243. stav 4. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja će se izvršiti na taj način što okrivljena ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, bez primene elektronskog nadzora, s tim što je određeno da će sud, ukoliko okrivljena jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora i na novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 (stohiljada) dinara, koju je dužna da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, što ako ne učini, ista će biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će sud za svakih započetih 1.000,00 (hiljadu) dinara neplaćene novčane kazne, odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom obavezana je okrivljena da sudu na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, dok će o ostalim troškovima krivičnog postupka odlučiti posebnim rešenjem, a oštećena BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućena na parnicu.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 96/25 od 06.05.2025. godine delimičnim usvajanjem žalbe okrivljene AA preinačena je presuda Osnovnog suda u Nišu K 412/21 od 14.11.2024. godine, samo u delu odluke o krivičnoj sankciji, pa je okrivljena AA, zbog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 243. stav 4. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika, za koje je prvostepenom presudom oglašena krivom, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci, koju će izdržati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, koje prostorije ne sme napuštati, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, s tim što će sud, ukoliko okrivljena jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora i uzeta je kao pravilno izrečena novčana kazna u iznosu od 100.000,00 (stohiljada) dinara, koju je dužna da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, što ako ne učini, ista će biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će sud za svakih započetih 1.000,00 (hiljadu) dinara novčane kazne, odrediti jedan dan kazne zatvora, dok su žalba okrivljene u ostalom delu, kao i žalbe branioca okrivljene i OJT u Nišu, odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljene AA, advokat Milovan Stojanović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijane presude i okrivljenu oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74., člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) člana 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
Branilac okrivljene kao razlog podnošenja zahteva, navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Međutim, izloženim navodima zahteva, iako se formalno poziva na povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno, branilac ne obrazlaže u čemu se one sastoje, već iste obrazlaže navodima da se pravnosnažne presude zasnivaju na veštačenju UKP – Nacionalnog centra za policijsku forenziku od 12.01.2022. godine, bez izvođenja drugih dokaza, iz čega, prema stavu odbrane, proizilazi da su presude donete bez potpunog i valjanog utvrđivanja svih bitnih činjenica, na osnovu površnog tumačenja video snimka sa bankomata, uz isticanje da je sud, s obzirom da nije postojala nijedna „direktna“ veza između okrivljene i platne kartice, morao isključiti postojanje alternativnih verzija događaja, kao i mogućnost da je treće lice imalo pristup kući i platnoj kartici. U prilog svom stavu branilac ističe da tokom postupka nije utvrđeno na koji način je okrivljena navodno došla do platne kartice i PIN-a, kao i da sud nije cenio protivrečne i nedosledne iskaze oštećene, naročito u delu koji se odnosi na to gde se nalazila sporna platna kartica.
Iz izloženih navoda zahteva proizilazi da branilac okrivljene povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 439. tačka 1) ZKP, obrazlaže tvrdnjama da u konkretnom slučaju nisu dokazane sve činjenice koje su od značaja za postojanje bića predmetnog krivičnog dela, uz osporavanje pravilnosti ocene dokaza i činjeničnih zaključaka nižestepenih sudova, što predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP.
Kako, prema odredbi člana 485. stav 4. ZKP, činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi (član 440. ZKP), nije dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog, preko branioca, to je ovaj Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Andrea Jakovljević,s.r. Svetlana Tomić Jokić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković