Kzz 848/2023 nezakonit dokaz; prekoračenje optužbe

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 848/2023
19.09.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Milana Ateljevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica Sopot K 270/2016 od 19.01.2023. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 366/23 od 10.05.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 19.09.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Milana Ateljevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica Sopot K 270/2016 od 19.01.2023. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 366/23 od 10.05.2023. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u preostalom delu, odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica Sopot K 270/2016 od 19.01.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 meseci, pri čemu je određeno da će se navedena kazna izvršiti tako što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, uz primenu elektronskog nadzora i da će sud, ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da okrivljeni ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati novčani iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudne naplate. Na osnovu člana 422. tačka 1) ZKP, prema okrivljenom je odbijena optužba da je izvršio produženo krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 61. KZ.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 366/23 od 10.05.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Milana Ateljevića, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Milan Ateljević, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i pogrešne primene zakona sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak, kao i da, na osnovu člana 488. stav 2. ZKP, obavesti branioca o sednici veća.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća, koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je optužba prekoračena time što je sud navode iz optužnog akta da se jedan od pištolja nalazio „kod okrivljenog BB u torbici“, u izreci presude izmenio rečima „u novinskom papiru“, koja intervencija suda se ne može smatrati „beznačajnom“, jer je istom promenjen identitet optuženja.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 420. stav 1. ZKP, propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela.

Po nalaženju Vrhovnog suda, navedenom izmenom u pobijanoj pravnosnažnoj presudi činjeničnog opisa krivičnog dela iz dispozitiva optužnice Osnovnog javnog tužioca u Mladenovcu Kt 149/16 od 01.04.2016. godine, uređene podneskom od 17.11.2017. godine, sud nije prekoračio optužbu odnosno nije povredio ni subjektivni, a ni objektivni identitet optužbe i presude, na štetu okrivljenog AA. Ovo iz razloga, jer se pravnosnažna presuda odnosi na isto lice – okrivljenog AA i na krivično delo za koje je optužen – krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, a sud je navedenom neznatnom izmenom samo uskladio činjenični opis krivičnog dela sa činjeničnim stanjem utvrđenim na osnovu dokaza koji su izvedeni na glavnom pretresu i to u pogledu okolnosti koja ne predstavlja bitno obeležje predmetnog krivičnog dela, krećući se pri tome u okviru optužnog akta javnog tužioca, pri čemu navedena izmena nije izvršena na štetu okrivljenog, niti je okrivljeni oglašen krivim za veću „kriminalnu količinu“, od one za koju je optužen, jer su bitna subjektivna i objektivna obeležja bića krivičnog dela ista i u optužnom aktu javnog tužioca i u izreci presude, kao i sam način izvršenja krivičnog dela, odnosno postoji istovetnost činjeničnog opisa radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela iz izreke pravnosnažne presude sa činjeničnim opisom radnje dela datog u optužnom aktu javnog tužioca.

Dakle, kako je činjenični opis u izreci pravnosnažne presude ostao u granicama činjeničnog osnova iz optužbe, odnosno u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima se optužba zasniva, a iz kojih proizlaze zakonska obeležja krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, to su ocenjeni kao neosnovani navodi branioca okrivljenog AA, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijana pravnosnažna presuda zasniva na dokazima na kojima se po odredbama ZKP ne može zasnivati i to na zapisnicima o iskazu saoptuženog BB, imajući u vidu da prvostepeni sud u toku postupka uopšte nije izveo navedene dokaze – upoznao se sa sadržinom zapisnika o iskazima okrivljenog BB, a što je bio dužan da učini, u smislu odredbe člana 406. stav 5. ZKP, budući da je reč o iskazima saoptuženog prema kome je krivični postupak razdvojen i već okončan pravnosnažnom osuđujućom presudom Spk 137/22 od 13.10.2022. godine, usled čega su okrivljeni i branilac onemogućeni da povodom tog dokaza iznesu primedbe na koje imaju pravo u smislu odredbe člana 396. stav 4. ZKP. Prema tome, polazeći od odredbi člana 15. i 82. ZKP, kojima je imperativno propisano da se dokazi prikupljaju i izvode u skladu sa odredbama tog zakonika, a da sud, u konkretnom slučaju zapisnike o iskazu saoptuženog nije izveo na način propisan odredbom člana 406. stav 5. ZKP, a na njima je zasnovao svoju presudu, to je, prema navodima zahteva, pravnosnažnom presudom i postupkom koji je prethodio njenom donošenju, povređena odredba krivičnog postupka, što je imalo za posledicu da se pravnosnažna presuda zasniva na dokazu na kome se ne može zasnivati. Istu povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, po stavu odbrane, učinio je i drugostepeni sud, kada je povodom žalbenih navoda branioca u pogledu navedenog, zauzeo pogrešno stanovište da prvostepeni sud u konkretnom slučaju nije imao obavezu upoznavanja sa sadržinom zapisnika o iskazu saoptuženog u smislu odredbe člana 406. ZKP.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizlazi da je Policijska uprava za grad Beograd, Uprava kriminalističke policije, Odeljenje za istraživanje eksplozija požara i havarija dana 29.01.2016. godine Osnovnom javnom tužiocu u Mladenovcu podnela krivičnu prijavu KU 1758/16 protiv okivljenih AA i BB zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili po jedno krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, nakon čega je javni tužilac, po preduzimanju dokazne radnje saslušanja okrivljenih dana 29.01.2016. godine, podigao optužnicu Kt 149/16 od 01.04.2016. godine, uređenu podneskom od 17.11.2017. godine, kojom je okrivljenom AA i okrivljenom BB stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, da je okrivljeni BB, saslušan na glavnom pretresu dana 23.09.2020. godine, u prisustvu okrivljenog AA i njegovog branioca, advokata Milana Ateljevića, da je dana 12.10.2022. godine između Osnovnog javnog tužioca u Mladenovcu i okrivljenog BB zaključen sporazum o priznanju krivičnog dela, nakon čega je prema ovom okrivljenom rešenjem Osnovnog suda u Mladenovcu od 13.10.2022. godine razdvojen krivični postupak, koji je okončan pravnosnažnom osuđujućom presudom Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica Sopot SPK 137/22 od 13.10.2022. godine.

Član 406. ZKP, sadrži opšte odredbe o tome koji se iskazi svedoka, veštaka, saoptuženih i već osuđenih saučesnika, mogu koristiti, iako nisu dati na glavnom pretresu neposredno, već su sud i stranke njihovu sadržinu saznali posredno na način predviđen u članu 405, tj. uvidom, ili ako veće oceni da je potrebno, kratkim izlaganjem njihove sadržine ili čitanjem zapisnika u kojima se ti iskazi nalaze.

Prema odredbi člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP, upoznavanje sa sadržinom zapisnika o iskazima saoptuženih ili već osuđenih saučesnika u krivičnom delu, može se po odluci veća obaviti shodnom primenom člana 405. tog zakonika ako je reč o iskazu saoptuženog prema kojem je krivični postupak razdvojen ili je već okončan pravnosnažnom osuđujućom presudom.

Imajući u vidu da je okrivljeni BB, pre nego što je prema njemu krivični postupak razdvojen i okončan pravnosnažnom osuđujućom presudom Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica Sopot SPK 137/22 od 13.10.2022. godine, neposredno saslušan u zajedničkom postupku na glavnom pretresu održanom dana 23.09.2020. godine pred istim većem, koje je i donelo pobijanu pravnosnažnu presudu, to sud nije bio dužan da se, shodnom primenom člana 405. ZKP, upozna sa sadržinom zapisnika o iskazu saoptuženog BB, u smislu odredbe člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP. Kako je okrivljeni BB, neposredno saslušan na glavnom pretresu, kada je ponovio svoju odbranu datu pred javnim tužiocem, a na glavnom pretresu su bili prisutni okrivljeni AA i njegov branilac, te su imali mogućnost da postavljaju pitanja okrivljenom BB i iznose primedbe na njegov iskaz, to, po oceni ovog suda, a nasuprot navodima zahteva, u konkretnom slučaju, nisu narušena načela neposrednosti i kontradiktornosti krivičnog postupka. Sledstveno iznetom, neosnovano se u zahtevu branioca okrivljenog AA ističe da se pravnosnažna presuda zasniva na dokazu koji nije izveden na glavnom pretresu.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na štetu okrivljenog.

Pored iznetog, branilac okrivljenog ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, koju obrazlaže navodima da je odluka o krivičnoj sankciji pogrešna, imajući u vidu da je okrivljeni BB za samostalno izvršenje ovog krivičnog dela osuđen na kaznu zatvora, koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, u kraćem vremenskom trajanju od kazne na koju je osuđen okrivljeni AA, pri čemu su na strani okrivljenog AA utvrđene samo olakšavajuće okolnosti i niti jedna otežavajuća. Vrhovni sud nalazi da branilac okrivljenog, iako se formalno poziva na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, koja je dozvoljen razlog zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, iznetim navodima zahteva ukazuje da sud nije pravilno odmerio kaznu, s obzirom na činjenice koje utiču da kazna bude veća ili manja, na koji način pravnosnažnu presudu pobija zbog nepravilne odluke o krivičnoj sankciji, odnosno povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.

Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA, u ovom delu, ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić