Kzz 961/2025 2.4.1.21.2.3.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 961/2025
04.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Dijane Janković, Gordane Kojić, Miroljuba Tomića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Milana Jovičića, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Jovičića, advokata Vukašina Jerinića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mladenovcu K 32/24 od 23.10.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 39/25 od 18.02.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 04.09.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Jovičića, advokata Vukašina Jerinića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mladenovcu K 32/24 od 23.10.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 39/25 od 18.02.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu K 32/24 od 23.10.2024. godine okrivljeni Milan Jovičić oglašen je krivim zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine i 6 (šest) meseci, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 02.01.2024. godine pa nadalje.

Istom presudom obavezan je okrivljeni da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, kao i troškove krivičnog postupka, čija će visina biti utvrđena naknadno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 39/25 od 18.02.2025. godine, usvajanjem žalbe javnog tužioca OJT u Mladenovcu, preinačena je presuda Osnovnog suda u Mladenovcu K 32/24 od 23.10.2024. godine, samo u delu odluke o kazni, pa je okrivljeni Milan Jovičić zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 02.01.2024. godine pa nadalje, dok su žalbe okrivljenog i njegovog branioca odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Milana Jovičića, advokat Vukašin Jerinić, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud utvrdi da je podneti zahtev osnovan i donese presudu kojom će ukinuti u celini pobijane presude i predmet vrati nižestepenom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, s tim da se novi postupak održi pred potpuno izmenjenim većem.

Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Jovičića, je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74., člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) člana 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

Branilac okrivljenog Milana Jovičića kao razlog podnošenja zahteva, navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i u vezi sa tim, dajući sopstvenu ocenu i analizu izveštaja Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu i nalaza i mišljenja veštaka dr Dubravke Isaković Matić, ističe da prvostepeni sud nije prihvatio kasniji iskaz oštećenog, iako prema stavu odbrane, oštećeni u trenutku davanja iskaza pred OJT u Mladenovcu nije bio u stanju svesnog rasuđivanja, zbog čega je takav iskaz nedozvoljen i na njemu nije mogla biti zasnovana presuda. Pored ovoga, branilac ističe da su nalazi i mišljenja veštaka takođe nedozvoljeni dokazi, jer odbrana nikada nije bila obaveštena o datumima veštačenja, zbog čega nije mogla da se izjasni o ličnosti veštaka ili angažuje stručnog savetnika, čime je okrivljenom povređeno pravo na odbranu, kao i pravo na pravično suđenje.

Po oceni Vrhovnog suda, iz izloženih navoda zahteva proizilazi da branilac okrivljenog, povredu postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno, samo formalno ističe, imajući u vidu da sadržinski ne obrazlaže pravnu prirodu istaknute povrede, ukazujući u čemu se sastoji nezakonitost, već istu obrazlaže osporavanjem ocene izvedenih dokaza, pre svega iskaza svedoka oštećenog i obavljenih veštačenja, što predstavlja činjenično pitanje odnosno povredu odredbe člana 440. ZKP, a ne pravno validan osnov za ocenu nezakonitosti ovog dokaza u smislu člana 84. ZKP.

Pored ovoga, branilac u zahtevu kao razlog njegovog podnošenja navodi i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Međutim, kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povreda odredbe člana 440. ZKP, na koje se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca ukazuje, ne predstavljaju zakonske razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, to je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Jovičića, od strane Vrhovnog suda, ocenjen kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković