
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 965/2025
10.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Stefana Stanojevića, zbog krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Ivana Šarenca, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 209/25 od 30.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10. septembra 2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Stefana Stanojevića - advokata Ivana Šarenca, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 209/25 od 30.04.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 197/24 od 16.12.2024. godine okrivljeni Stefan Stanojević oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine, pa pošto mu je na osnovu odredbe člana 67. stav 1. KZ opozvana uslovna osuda izrečena presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu Spk br. 48/20 od 18.06.2020. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivljeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i četiri meseca. U ovu kaznu, okrivljenom je na osnovu člana 63. KZ uračunato vreme provedeno u pritvoru od 11.03.2022. godine do 16.12.2024. godine i vreme provedeno na meri zabrane napuštanja stana od 16.12.2024. godine pa nadalje.
Okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 30.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, a oštećeni AA je radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućen na parnični postupak.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 209/25 od 30.04.2025. godine, delimičnim usvajanjem žalbe Javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, presuda Višeg suda u Beogradu K 197/24 od 16.12.2024. godine preinačena je tako što je okrivljeni Stefan Stanojević oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, pa pošto mu je na osnovu odredbe člana 67. stav 1. KZ opozvana uslovna osuda izrečena presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu Spk br. 48/20 od 18.06.2020. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivljeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i četiri meseca, u koju kaznu mu je na osnovu člana 63. KZ uračunato vreme provedeno u pritvoru od 11.03.2022. godine do 16.12.2024. godine i vreme provedeno na meri zabrane napuštanja stana od 16.12.2024. godine do 24.02.2025. godine, dok su žalba Javnog tužioca u preostalom delu i žalba branioca okrivljenog odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Branilac okrivljenog Stefana Stanojevića – advokat Ivan Šarenac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti samo protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 209/25 od 30.04.2025. godine, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i preinači pobijanu presudu tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati Apelacionom sudu u Beogradu na ponovni postupak i odluku, uz istovremeni zahtev da na osnovu člana 488. stav 2. ZKP bude obavešten o sednici veća Vrhovnog suda.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da su ispunjeni uslovi za odbačaj zahteva (član 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP).
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1.), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ovog zakonika mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera, ne navodeći pri tome nijednu povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenima preko branilaca, već zahtevom u suštini ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza isticanjem da optužba u toku postupka nije dokazala da je okrivljeni postupao sa ciljem da oštećenog liši života, da je kritičnom prilikom oštećeni zadobio više manjih uboda, ali da sve povrede i pojedinačno i skupno predstavljaju lake telesne povrede, da nije na nesumnjiv način utvrđeno ko je inicirao sukob, okrivljeni ili oštećeni, uz sopstveni zaključak da je okrivljeni nesporno bio napadnut i da je postupao u nužnoj odbrani.
Pored toga, branilac u zahtevu navodi da optužba nije dala objašnjenje zbog čega je predmetni šrafciger pronađen bez tragova krvi oštećenog na njemu, te da drugostepeni sud nije odgovorio na pitanje zbog čega se tragovi krvi oštećenog ne nalaze na šiljku mehaničkog oružja za koje se tvrdi da je predmet izvršenja, kojim navodima se, po oceni ovoga suda, ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.
Branilac u podnetom zahtevu ukazuje i na povredu odredbe člana 6. stav 1. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i povredu člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, to se, prema odredbi člana 484. ZKP, uz zahtev mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, a koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju podnosilac zahteva za zaštitu zakonitosti uz zahtev nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, to je Vrhovni sud našao da u pogledu ovih povreda zahtev za zaštitu zakonitosti nema propisan sadržaj, pa je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP u ovom delu zahtev odbacio.
Iz napred iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP u vezi članova 484. i 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica,s.r. Milena Rašić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
