Kzz 970/2018 pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 970/2018
24.09.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića, Maje Kovačević- Tomić i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Živana Jeremića iz ..., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kragujevcu 1K-34/17 od 24.11.2017. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-202/18 od 14.05.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 24.09.2018. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Živana Jeremića, kao osnovan, pa SE PREINAČUJU pravnosnažne presude Višeg suda u Kragujevcu 1K-34/17 od 24.11.2017. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-202/18 od 14.05.2018. godine i okrivljeni AA, na osnovu člana 423. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE,

da je,

u vremenskom periodu od 01.01.2011.godine do 11.07.2011. godine, u ..., u svojstvu odgovornog lica direktora DOO „BB“ ..., u nameri da delimično izbegne plaćanje poreza, postupio suprotno odredbama čl. 37. st.1. tač. 4), čl. 49. i čl. 51. Zakona o porezu na dodatu vrednost i odredbi čl. 54. st. 2. tač. 1) Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, u slučaju obavezne prijave, tako što nije prijavio zakonito stečen prihod, odnosno činjenice koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza, a iznos obaveza čije se plaćanje izbegava prelazi 150.000,00 dinara, na taj način što je u periodu od 01.01.2011. godine do 04.06.2011. godine izvršio promet robe bez evidentiranja u knjigovodstvenoj dokumentaciji DOO „BB“ ..., u ukupnom iznosu od 3.028.758,00 dinara, naplaćeni iznos od prodaje robe nije uplatio na poslovni račun privrednog društva, a izlaz robe u navedenoj vrednosti nije opravdao verodostojnim računovodstvenim ispravama o raspolaganju tom robom, pri čemu nije obračunao i prijavio Poreskoj upravi – Filijali u Kragujevcu, porez na dodatu vrednost u iznosu od 281.186,38 dinara, za koji iznos je umanjio poresku obavezu prema budžetu Republike Srbije, postupajući u uračunljivom stanju, svestan svog dela, hteo njegovo izvršenje i nastupanje zabranjene posledice, pri tom svestan zabranjenosti dela,

čime bi izvršio krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika.

Troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kragujevcu 1K-34/17 od 24.11.2017. godine, ispravljenom rešenjem od 25.12.2017. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ), za koje delo mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7-sedam meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko za vreme od 2-dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo i osuđen je na novčanu kaznu u određenom iznosu od 120.000,00 (stodvadesethiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 3-tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko novčanu kaznu ne plati u navedenom roku sud će je zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti 1 dan kazne zatvora. Istom presudom okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka, i to da plati sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, troškove unapred isplaćene iz budžetskih sredstava suda u iznosu od 34.993,24 dinara i Višem javnom tužilaštvu u Kragujevcu na ime troškova unapred isplaćenih iz budžetskih sredstava tužilaštva ukupan iznos od 27.790,95 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja, dok će o ostalim troškovima krivičnog postupka biti odlučeno posebnim rešenjem.

Apelacioni sud u Kragujevcu, presudom Kž1-202/18 od 14.05.2018. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Živana Jeremića, preinačio je presudu Višeg suda u Kragujevcu 1K-34/17 od 24.11.2017. godine, ispravljenu rešenjem od 25.12.2017. godine, tako što je okrivljenog AA oglasio krivim za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ, za koje delo mu je izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6-šest meseci i istovremeno odredio da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme od 2-dve godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo i osudio ga na novčanu kaznu u određenom iznosu od 60.000,00 (šezdesethiljada) dinara koju je okrivljeni dužan da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko novčanu kaznu ne plati u navedenom roku sud će je zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti 1 dan kazne zatvora, dok je u preostalom delu žalbu branioca okrivljenog odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Branilac okrivljenog AA, advokat Živan Jeremić, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede Zakonika o krivičnom postupku iz člana 439. tač. 1) i 2), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine presudu Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-202/18 od 14.05.2018. godine i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je osnovan.

Osnovano branilac okrivljenog u zahtevu ističe da su pobijanom drugostepenom presudom učinjene povrede zakona na štetu okrivljenog jer je drugostepeni sud, zanemarujući okolnost da je nakon izvršenja dela koje je predmet optužbe izmenjen zakon, time što je okrivljenog oglasio krivim za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ primenio zakon koji se ne može primeniti, što predstavlja povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP i da, suprotno odredbi člana 5. stav 2. KZ, nije primenio izmenjeni zakon koji je blaži za okrivljenog i s tim u vezi učinio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Odredbom člana 5. stav 1. KZ propisano je da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, a prema odredbi stava 2. istog člana, ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon jednom ili više puta, primeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

U konkretnom slučaju, drugostepenom presudom okrivljeni kao odgovorno lice, vlasnik i direktor DOO „BB“ ... je oglašen krivim za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ, izvršeno tako što, u vreme i na način bliže opisan u izreci drugostepene presude, u predmetnom slučaju obavezne prijave, nije prijavio zakonito stečen prihod svog preduzeća u iznosu od 3.028.758,00 dinara i pri tom nije obračunao i prijavio nadležnom poreskom organu porez na dodatu vrednost u iznosu od 281.186,38 dinara.

Krivičnim zakonikom („Službeni glasnik RS“ br. 85/2005 ... 108/2014) koji je bio na snazi u vreme izvršenja krivičnog dela koje je okrivljenom optužbom stavljeno na teret (od 01.01.2011. godine do 11.07.2011. godine) i u vreme donošenja prvostepene presude kojom je okrivljeni oglašen krivim za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ, propisano je da navedeno krivično delo čini onaj ko u nameri da potpuno ili delimično izbegne plaćanje poreza, doprinosa ili drugih propisanih dažbina, daje lažne podatke o zakonito stečenim prihodima, o predmetima ili drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza ili ko u istoj nameri, u slučaju obavezne prijave, ne prijavi zakonito stečeni prihod, odnosno predmete ili druge činjenice koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza ili ko u istoj nameri na drugi način prikriva podatke koji se odnose na utvrđivanje navedenih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbegava prelazi stopedesethiljada dinara.

Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“ br. 94/2016) koji je stupio na snagu 01.06.2018. godine, s tim da je odredba člana 27. tog zakona koja se odnosi na krivična dela protiv privrede (Glava dvadesetdruga), između ostalih i na krivično delo iz člana 229. KZ, stupila na snagu 01.03.2018. godine, propisano je krivično delo poreska utaja u članu 225. KZ. Prema odredbi člana 225. stav 1. KZ, navedeno krivično delo u osnovnom obliku čini onaj ko u nameri da on ili drugo lice izbegne plaćanje poreza, doprinosa ili drugih propisanih dažbina, daje lažne podatke o stečenim prihodima, o predmetima ili drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza ili ko u istoj nameri, u slučaju obavezne prijave, ne prijavi stečeni prihod, odnosno predmete ili druge činjenice koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza ili u istoj nameri ili na drugi način prikriva podatke koji se odnose na utvrđivanje navedenih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbegava prelazi petsto hiljada dinara.

Prema navedenom, Krivični zakonik koji je na snazi od 01.03.2018. godine, dakle i u vreme donošenja pobijane drugostepene presude, blaži je za okrivljenog od zakona koji je važio u vreme izvršenja dela i koji je primenio drugostepeni sud, imajući u vidu da je prema utvrđenju u pobijanoj pravnosnažnoj presudi okrivljeni izbegao da obračuna i prijavi porez na dodatu vrednost u iznosu od 281.186,38 dinara, odnosno u iznosu koji je ispod granice propisane izmenjenim zakonom za postojanje krivičnog dela poreska utaja u osnovnom obliku, iz člana 225. stav 1. KZ.

Kako, sledstveno rečenom, u radnjama za koje je okrivljeni AA oglašen krivim pobijanom pravnosnažnom presudom i koji je predmet optužbe, ne stoje zakonska obeležja krivičnog dela poreska utaja, prema zakonu koji se, shodno obavezujućoj normi člana 5. stav 2. KZ ima primeniti u konkretnom slučaju, a što je drugostepeni sud propustio da učini, to je Vrhovni kasacioni sud, uvažavajući kao osnovane u tom smislu iznete navode u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog o povredi krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP odlučio kao u izreci ove presude, tako što je preinačio pobijane pravnosnažne presude i primenom odredaba člana 5. stav 2. KZ i člana 423. tačka 1) ZKP doneo presudu kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe za krivično delo iz člana 229. stav 1. KZ, jer delo za koje je okrivljeni optužen i pobijanom pravnosnažnom presudom oglašen krivim po zakonu nije krivično delo. Odluka o troškovima krivičnog postupka doneta je primenom odredbe člana 265. stav 1. KZ.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                     Predsednik veća-sudija,

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                                                             Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić