Kzz 98/2025 nepostojanje elemenata dela

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 98/2025
11.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Luke Vukićevića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Luke Vukićevića - advokata Jovana Ćirića i advokata Verice Tojić Sretenović, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 1K 18/24 od 19.06.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 926/24 od 28.11.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2025. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

I ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Luke Vukićevića - advokata Jovana Ćirića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 1K 18/24 od 19.06.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 926/24 od 28.11.2024. godine u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.

II ODBACUJE SE kao neblagovremen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Luke Vukićevića - advokata Verice Tojić Sretenović podnet pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 1K 18/24 od 19.06.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 926/24 od 28.11.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Pančevu 1K 18/24 od 19.06.2024. godine okrivljeni Luka Vukićević oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obavezno lečenje narkomana i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 926/24 od 28.11.2024. godine delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog Luke Vukićevića i presuda Višeg suda u Pančevu 1K 18/24 od 19.06.2024. godine preinačena samo u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka na način bliže opredeljen u izreci, dok su u preostalom delu žalba branioca okrivljenog Luke Vukićevića kao i žalba okrivljenog lično, odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti, podneli su branioci okrivljenog Luke Vukićevića :

- advokat Jovan Ćirić, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, člana 22, 25. i 112. tačka 15) Krivičnog zakonika, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe.

- advokat Verica Tojić Sretenović, zbog povreda zakona, sa predlogom da Vrhovni sud pobijane presude preinači ili iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Vrhovni sud je, na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branica okrivljenog- advokat Jovana Ćirića Vrhovnom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih su podneti zahtevi za zaštitu zakonitosti, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Luke Vukićevića - advokat Jovan Ćirić je neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, a u preostalom delu je nedozvoljen, dok je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Luke Vukićevića - advokata Verice Tojić Sretenović neblagovremen.

Branilac okrivljenog, advokat Jovan Ćirić, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je donošenjem pobijanih presuda učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer delo za koje je okrivljeni oglašen krivim nije krivično delo. Naime, u izreci presude nisu navedeni bitni elementi bića krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. KZ, već je okrivljeni osuđen zbog supstance „marihuana“, koja ne postoji na spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i ista predstavlja kolokvijalni naziv za cigarete koje sadrže psihoaktivne supstance i koje se koriste u te svrhe, te da Zakonom o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama se marihuana ne spominje kao opojna droga, zbog čega je očigledno da je okrivljeni osuđen za radnje izvršene ne sa opojnom drogama zakonom definisanim, već sa nekom materijom koja ima kolokvijalni naziv „marihuana“ i koja nije bila ni predmet veštačenja niti se takav naziv nalazi na spisku. Pored iznetog, obrazlažući povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP branilac navodi i da je okrivljeni oglašen krivim da je u vremenskom periodu od 01.09.2021. godine do 07.10.2021. godine posredovao u prodaji supstance koja je proglašena za opojnu drogu, a da bi neko lice bilo osuđeno za posredovanje u prodaji opojne droge potrebna su dva neophodna uslova, pre svega niko ne može biti osuđen za neke imaginarne radnje, odnosno posredovanje bez navođenja imena i prezimena kupaca. U presudi je sud morao utvrditi tačno koja su lica bila dovedena u vezu sa AA i moralo se utvrditi šta je bilo predmet posredovanja. Po stavu odbrane, u izreci presude je moralo biti navedeno lice imenom i prezimenom, kao kupac.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, po nalaženju ovog suda ne mogu se prihvatiti kao osnovani, a iz sledećih razloga:

Krivično delo iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika čini onaj ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, dok je u stavu 4. propisano da će se kaznom iz stava 3. tog člana kazniti ko prodaje, nudi na prodaju ili bez naknade radi daljeg stavljanja u promet daje opojne droge maloletnom licu, duševno bolesnom licu, licu koje je privremeno duševno poremećeno, licu koje je teže duševno zaostalo ili licu koje se leči od zavisnosti od opojnih droga ili ko stavlja u promet opojnu drogu pomešanu sa supstancom koja može dovesti do teškog narušavanja zdravlja, ili ko izvrši delo iz stava 1. tog člana u ustanovi obrazovanja ili vaspitanja ili u njenoj neposrednoj blizini ili ustanovi za izvršenje krivičnih sankcija ili u javnom lokalu ili na javnoj priredbi, ili ako delo iz stava 1. i 2. tog člana učini službeno lice, lekar, socijalni radnik, sveštenik ili lice zaposleno u ustanovi obrazovanja i vaspitanja, iskorišćavanjem svog položaja ili ko za izvršenje tog dela koristi maloletno lice.

Radnja izvršenja krivičnog dela iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika sadrži veći broj alternativno postavljenih radnji i može se sastojati u proizvodnji, preradi, prodaji ili nuđenju na prodaju opojnih droga, kao i u kupovanju, držanju ili prenošenju radi prodaje opojnih droga, a učinilac mora postupati neovlašćeno.

Polazeći od navedenog, a kako iz izreke pobijane prvostepene presude proizlazi da je okrivljeni kritičnom prilikom bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, da je posredovao u prodaji supstance koja je proglašena za opojnu drogu i evidentirana u Pravilniku o utvrđivanju psihoaktivnih kontrolisanih supstanci („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 70/21 od 13.07.2021. godine ... broj 40/23 od 17.05.2023. godine) u listi 1: opojne droge koje se koriste u terapijske i naučnoistraživačke svrhe pod brojem 47 – kanabis, a za izvršenje tog dela je koristio maloletno lice, na način bliže opredeljen u izreci, pri čemu je bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje i bio svestan da je njegovo delo zabranjeno, to po nalaženju Vrhovnog suda jasno proizilaze svi bitni i to kako objektivni tako i subjektivni elementi krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljen pobijanim presudama i oglašen krivim.

Ujedno, Vrhovni sud ukazuje, a suprotno navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, da u izreci pobijane pravnosnažne presude jasno stoji da je okrivljeni posredovao u prodaji supstance koja je proglašena za opojnu drogu i evidentirana u Pravilniku o utvrđivanju psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, a kako je napred navedeno, a činjenica da se u pojedinim delovima izreke pravnosnažne presude ta ista supstanca kanabis označava i kao „marihuana“ kao kolokvijalni naziv kako to branilac dobro zaključuje, nije od uticaja na nepostojanje elemenata krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim.

Takođe, a suprotno navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, branioca okrivljenog - advokata Jovana Ćirića, po stavu Vrhovnog suda radnja izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim, je jasno opisana u izreci – posredovanje u prodaji jer je opojnu drogu okrivljeni donosio maloletniku AA protiv koga je postupak razdvojen i okončan pred većem za maloletnike Višeg suda u Panečvu i to na taj način što mu je istu donosio upakovanu u kesice koje je maloletnik držao u kući u kojoj stanuje i koga je okrivljeni Luka Vukićević obaveštavao o licima kojima će maloletnik prodavati opojnu drogu, kontaktirao sa kupcima i dogovarao mesto gde će se maloletnik naći sa kupcem, a nakon toga zvao maloletnika i javljao gde će ga kupac čekati, a zatim po izvršenoj prodaji je dolazio po novac i od tog novca je maloletniku plaćao deo iznosa. Iz ovako opisanih radnji okrivljenog jasno proizlaze svi elementi posredovanja, odnosno dovođenja u vezu kupca i prodavca, odnosno organizaciju i realizaciju same kupoprodaje opojne droge.

Shodno iznetom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Jovana Ćirića kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Pri tome činjenica da nisu označeni kupci opojne droge nije od uticaja na drugačiju odluku ovoga suda, imajući u vidu da je radnja posredovanja detaljno opisana u izreci presude.

U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Jovaa Ćirića je nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP navodima kojima osporava činjenične zaključke suda vezane za postojanje umišljaja na strani okrivljenog iznoseći sopstvenu analizu veštačenja koju su obavili veštaci psihijatrije i psihologije.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Jovana Ćirića u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Pored iznetog, branilac okrivljenog - advokata Jovan Ćirić u zahtevu, iako ne numeriše ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 61. KZ navodima da su nižestepeni sudovi okrivljenog oglasili krivim zbog vršenja više pojedinačnih krivičnih dela u vremenskom periodu od 01.09.2021. godine do 07.10.2021. godine, a što zapravo predstavlja konstrukciju produženog krivičnog dela čije elemente određuje član 61. KZ.

Izneti navodi zahteva kojima se ukazuje da je okrivljenog trebalo oglasiti za produženo krivično delo (krivično delo koje čini više istih ili istovrsnih krivičnih dela učinjenih u vremenskoj povezanosti od strane istog učinioca... koje predstavljaju celinu zbog postojanja najmanje dve okolnosti ...), a ne samo za jedno krivično delo, ne mogu se prihvatiti, jer bi se u tom slučaju radilo o više krivičnih dela koje je okrivljeni izvršio, a koje predstavljaju jedno produženo krivično delo, a što se okrivljenom i ne stavlja na teret, iz kojih razloga je u ovom delu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti podnet na štetu okrivljenog, te je kao takav u ovom delu nedozvoljen, jer branilac je ovlašćen u smislu člana 71. tačka 5) ZKP da zahtev može podneti samo u korist okrivljenog.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Luke Vukićevića - advokata Verice Tojić Sretenović je neblagovremen.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisano je, pored ostalog, da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek. Ovaj rok važi i računa se isto i za branioca okrivljenog, s obzirom na odredbu člana 71. tačka 5) ZKP, kojom su prava branioca određena i ograničena sadržinom prava okrivljenog.

Iz spisa predmeta se utvrđuje da je okrivljeni Luka Vukićević presudu Apelacionog suda u Beogradu Kž1 926/24 od 28.11.2024. godine primio dana 31.12.2024. godine, a da je branilac okrivljenog, advokat Verica Tojić Sretenović podnela zahtev za zaštitu zakonitosti preporučenom pošiljkom Vrhovnom sudu dana 31.01.2025. godine.

Prema navedenom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca Luke Vukićevića - advokata Verice Tojić Sretenović, protiv označenih pravnosnažnih presuda podnet je po proteku zakonom propisanog roka za podnošenje istog, iz člana 485. stav 4. ZKP, te je isti neblagovremen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u stavu prvom izreke, dok je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 1) ZKP, odlučio kao u stavu drugom izreke ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković