
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 986/2025
09.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih AA i dr., zbog produženog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Dragane Radivojević i branioca okrivljenog VV, advokata Vladete Stankovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 92/24 od 28.11.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 196/25 od 20.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 09.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
I ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Dragane Radivojević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 92/24 od 28.11.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 196/25 od 20.05.2025. godine.
II ODBACUJE SE, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog VV, advokata Vladete Stankovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 92/24 od 28.11.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 196/25 od 20.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji K 92/24 od 28.11.2024. godine okrivljeni AA, BB i VV oglašeni su krivim zbog produženog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, pa su okrivljeni AA i VV osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a okrivljeni BB na kaznu zatvora u traajnju od 1 (jedne) godine i 6 (šest)meseci, koje kazne će izdržati po pravnosnažnosti presude.
Istom presudom okrivljeni su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka o čijoj će visini sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, a oštećeni GG i DD su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 196/25 od 20.05.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalba branioca okrivljenih AA i BB i žalba branioca okrivljenog VV i presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 92/24 od 28.11.2024. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli:
- branilac okrivljenih AA i BB, advokat Dragana Radivojević, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
-branilac okrivljenog VV, advokat Vladeta Stanković, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevima za zaštitu zakonitosti, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, je nedozvoljen.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog VV, u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, nema propisan sadržaj, a u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1.) do 3.) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim - drugostepenim sudom.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
Branilac okrivljenih AA i BB u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, međutim iz navoda zahteva proizilazi da branilac istaknutu povredu postupka, zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno, samo formalno označava, dok suštinski polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenog suda. Naime, prema stavu branioca, pravnosnažna presuda zasnovana je na priznanju okrivljenog VV, datim pod pritiskom, a koje je kasnije opozvano, pri čemu nijedan materijalni dokaz, ne potvrđuje da je televizor koji je ukaraden iz kuće oštećenog upravo televizor pronađen kog okrivljenog, niti to proizilazi iz zapisnika i potvrda sačinjenih od strane policije.
Iz izloženih navoda zahteva proizilazi da branilac okrivljenih AA i BB pravnosnažne presude pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja (član 440. ZKP), dok ostali navodi, kojima se osporavaju razlozi pravnosnažne presude, predstavljaju bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Takođe, i branilac okrivljenog VV, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Međutim, kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povreda odredbe člana 440. ZKP, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih je okrivljenom preko branioca dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, Vrhovni sud je podneti zahtev branioca okrivljenih AA i BB i zahtev branioca okrivljenog VV, u delu u kojem je podnet zbog povrede postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, ocenio kao nedozvoljene.
Pored ovoga, branilac okrivljenog VV, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti formalno navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca, međutim, navodi zahteva ne sadrže objašnjenje u čemu se istaknuta povreda sastoji.
Kako, navedena povreda zakona, suprotno odredbi člana 484. ZKP, nije jasno obrazložena, a Vrhovni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti, vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP, te delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP, to sud odlučujući po zahtevu za zaštitu zakonitosti, ukoliko razlozi povrede zakona nisu izričito navedeni, nema zakonskih ovlašćenja da po službenoj dužnosti tumači i ocenjuje o kojoj se povredi zakona radi, zbog čega je isti, u odnosu na ovu povredu zakona, odbačen jer nema propisan sadržaj.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, u odnosu na zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB i u odnosu na deo zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog VV, koji je ocenjen nedozvoljenim, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP u vezi člana 484. ZKP u odnosu na deo zahteva branioca okrivljenog AA, koji nema propisan sadržaj, doneta je odluka kao u stavu I i II izreke rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Andrea Jakovljević s.r. Svetlana Tomić Jokić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
