Kzz 988/2021 troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 988/2021
21.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Dubravke Damjanović i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 882/21 od 07.09.2021. godine, podnetom protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Vranju Kž1 149/21 od 29.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 21.09.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 882/21 od 07.09.2021. godine, podnet protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Vranju Kž1 149/21 od 29.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K 119/19 od 12.02.2021. godine, okrivljeni AA, okrivljeni BB i okrivljeni VV su na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP, oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ. Istom presudom privatni tužilac GG je obavezan da okrivljenima naknadi troškove postupka i nužne izdatke na ime angažovanja branioca i to okrivljenom AA iznos od 70.500,00 dinara, okrivljenom VV iznos od 90.000,00 dinara i okrivljenom BB iznos od 72.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Vranju Kž1 149/21 od 29.06.2021. godine, povodom žalbe punomoćnika privatnog tužioca GG, prvostepena presuda je preinačena tako što je prema okrivljenom AA, okrivljenom BB i okrivljenom VV, na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP, zbog nastupanja apsolutne zastrelosti krivičnog gonjenja odbijena optužba da su izvršili krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ. Istom presudom privatni tužilac GG je obavezan da okrivljenima naknadi troškove – nužne izdatke na ime angažovanja branioca i to: okrivljenom AA iznos od 70.500,00 dinara, okrivljenom VV iznos od 90.000,00 dinara i okrivljenom BB iznos od 72.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Protiv navedene presude Višeg suda u Vranju, Republički javni tužilac je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz 882/21 od 07.09.2021. godine zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 265. stav 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da delimično preinači navedenu presudu u delu koja se odnosi na troškove krivičnog postupka.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca braniocima okrivljenih i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio je spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je neosnovan.

Republički javni tužilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanom pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju, povređen zakon iz člana 265. stav 3. ZKP, time što je Viši sud u Vranju navedenom presudom, utvrdio nastupanje apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja, u kom slučaju nije bilo zakonskog osnova da se privatni tužilac obaveže na naknadu troškova postupka, s obzirom da odredba člana 265. stav 3. ZKP, propisuje da je privatni tužilac dužan da naknadi troškove krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1. do 6. i tačka 9. ZKP, nužne izdatke okrivljenog, nužne izdatke i nagradu njegovog braniocu i punomoćnika iz člana 103. stav 3. kao i nagradu veštaka i stručnog savetnika, osim ako je postupak obustavljen odnosno optužba odbijena, zbog toga što je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja usled odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivicu privatnog tužioca. Kako, prema navodima zahteva, postupajući sud nije utvrdio krivicu privatnog tužioca za nastupanje apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja, to nije bilo zakonskog osnova za donošenje presude kojom se privatni tužilac obavezuje da okrivljenima naknadi troškove – nužne izdatke na ime angažovanja branioca.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da Republički javni tužilac iznetim navodima zahteva da postupajući sud nije utvrdio krivicu privatnog tužioca za nastupanje apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja okrivljenih u suštini ukazuje da pobijana pravnosnažna presuda ne sadrži razloge o činjenicama koje su predmet dokazivanja na napred iznete okolnosti što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a ne povredu zakona iz člana 265. stav 3. ZKP, koja se ističe kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti.

Kako se Republički javni tužilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti nije pozvao na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a Vrhovni kasacioni sud odluku, odnosno postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje samo u okviru razloga, dela i pravca pobijanja, koji su istaknuti u zahtevu, u smislu člana 489. stav 1. ZKP, i nije ovlašćen da zahtev ispituje po službenoj dužnosti, to su ocenjeni kao neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca da je pobijanom pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenih AA, BB i VV, povređen zakon iz člana 265. stav 3. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                 Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                             Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić