
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz OK 10/2026
24.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u postupku za trajno oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela prema okrivljenom AA i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog advokata Marka Jankovića, advokata Dalibora Katančevića i advokata Branislava Popovca, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Toi-Po1. br. 13/23 od 20.12.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž-Po1-Toi 5/25 od 24.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 24.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Marka Jankovića, advokata Dalibora Katančevića i advokata Branislava Popovca, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Toi-Po1. br. 13/23 od 20.12.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž-Po1-Toi 5/25 od 24.10.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Toi-Po1. br. 13/23 od 20.12.2024. godine, u stavu I izreke rešenja, delimično je usvojen zahtev javnog Tužilaštva za organizovani kriminal OIK. S. br. 21/09 od 06.04.2023. godine pa je trajno oduzeta imovina proistekla iz krivičnog dela od okrivljenog AA, od trećeg lica, vlasnika BB, trećeg lica, vlasnika VV, trećeg lica, vlasnika GG, trećeg lica, vlasnika DD, trećeg lica, vlasnika ĐĐ, trećeg lica, vlasnika EE, trećeg lica, vlasnika ŽŽ, trećeg lica, vlasnika ZZ, trećeg lica, vlasnika II ranije ..., a sve kako je to bliže navedeno u stavu I izreke rešenja, dok je u stavu II izreke rešenja, odbijen kao neosnovan zahtev Javnog tužilaštva za organizovani kriminal OIK. S. br. 21/09 od 06.04.2023. godine u delu u kome je predloženo da se od okrivljenog AA trajno oduzme imovina bliže navedena u stavu II izreke rešenja, kao i od trećeg lica VV imovina navedena u stavu II izreke rešenja.
Prvim stavom izreke rešenja Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž-Po1-Toi 5/25 od 24.10.2025. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe punomoćnika osuđenog AA i trećih lica: DD, VV (osim u delu koji se odnosi na oduzimanje garaže broj .. u ulici ... broj .. na Novom Beogradu, površine 22,67m2, koja se nalazi u zgradi u ulici ... broj .., upisana u list nepokretnosti broj .. KO Novi Beograd, katastarska parcela .. KO Novi Beograd, opisana pod stavom I izreke pobijanog rešenja), EE, ŽŽ, ZZ i BB, advokata Dalibora Katančevića i advokata Branislava Popovca, advokata Marka Jankovića, advokata Miloša Mucića, advokata Uroša Tešmanovića, u odnosu na stav I izreke rešenja i u celosti žalba javnog tužioca Tužilaštva za organizovani kriminal u odnosu na stav II izreke rešenja izjavljene protiv rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Toi-Po1. br. 13/23 od 20.12.2024. godine, dok je u drugom stavu uvažena žalba punomoćnika trećeg lica II, advokata Miloša Mucića i advokata Aleksandra Milićevića, žalbe punomoćnika trećeg lica GG i trećeg lica ĐĐ u celosti i punomoćnika trećeg lica VV(u delu koji se odnosi na oduzimanje garaže u ulici ... broj .., na Novom Beogradu, površine 22,67m2 koja se nalazi u zgradi u ulici ... broj .., upisane u list nepokretnosti broj .. KO Novi Beograd, katastarska parcela .. KO Novi Beograd, upisana pod stavom I izreke pobijanog rešenja), advokata Marka Jankovića, advokata Dalibora Katančevića i advokata Branislava Popovca, i rešenje Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Toi-Po1. br. 13/23 od 20.12.2024. godine ukinuto i u ovom delu predmet upućen prvostepenom sudu na ponovno odučivanje.
Branioci okrivljenog AA, advokat Marko Janković, advokat Dalibor Katančević i advokat Branislav Popovac podneli su zahtev za zaštitu zakonitosti protiv prvostepenog rešenja i drugostepenog rešenja u delu u kome su odbijene žalbe punomoćnika, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku, člana 438. stav 1. tačka 4) i člana 439. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i drugostepeno rešenje preinači ili ukine u delu u kome su odbijene žalbe punomoćnika „ i/ili odluku koja je prethodila donošenju ove odluke, rešenje Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Toi-Po1. br. 13/23 od 20.12.2024. godine“.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog je nedozvoljen.
Branioci okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navode da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 3. ZKP, koja predstavlja zakonom propisan razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka. Međutim, prilikom obrazlaganja ovako označene povrede branioci navode da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 68. ZKP, shodno kojoj je okrivljeni imao pravo da ispituje svedoke optužbe i da zahteva da se pod istim uslovima kao i svedoci optužbe ispitaju svedoci odbrane, kao i član 16. ZKP, koji propisuje da sud sa jednakom pažnjom ceni dokaze koji terete ili idu u korist okrivljenog. Pored toga, branioci u podnetom zahtevu navode da su pobijana rešenja doneta iako ne postoje podaci o prihodima okrivljenog, da su nejasni razlozi u pogledu zakljuka da je imovina firme odvojena od imovine vlasnika i zaključak suda da je ugovor o pozajmici između AA i JJ fiktivan, s obzirom da je okrivljeni već prihodovao određenu sumu od prodaje privrednog društva „Štampa“, ukazujući na činjenicu da je prihod od prodaje znatno veći od vrednosti imovine, zanemarujući i činjenicu da je poreski sistem ustanovljen tek 2003. godine usvajanjem Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kada je, shodno tada važećem članu 186. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, okrivljeni prijavio nepokretnu i pokretnu imovinu, koju je stekao zaključno sa 01.01.2003. godine, a radi se o imovini čija vrednost prelazi 20.000.000,00 dinara i u koju imovinu upravo ulaze nepokretnosti koje su predmet oduzimanja u ovom postupku, a kojim svim navodima branioci suštinski ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i učinjenu povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Branioci u podnetom zahtevu navode da je pobijanim rešenjima učinjena i povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, koja predstavlja zakonom propisan razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, međutim, prilikom obrazlaganja ovako istaknute povrede branioci navode da je sudija Snežana Jovanović morala biti izuzeta od postupanja u ovom predmetu, s obzirom da je ista u prvostepenom postupku stekla predubeđenje i postupala u odnosu na iste činjenice, identično lice, identičnu imovinu i razloge za oduzimanje imovine koji su predmet i ovog postupka za trajno oduzimanje imovine, gde je ponovo postupala kao član drugostepenog veća, a kojim navodima suštinski branioci ukazuju na učinjenu povredu zakona iz člana 37. stav 2. ZKP, odnosno osporavaju nepristrasnost sudije prilikom učestvovanja u donošenju odluke veća.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, kojom su propisani razlozi zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 16. ZKP, člana 37. stav 2. ZKP, člana 68. ZKP i člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog u ovim delovima ocenio kao nedozvoljen.
U stavu tri podnetog zahteva branioci navode da nižestepena rešenja pobijaju i u odnosu na povredu zakona iz člana 439. stav 2. ZKP i člana 441. stav 3. ZKP, u delu koji se odnosi na trajno oduzimanje imovine od vlasnika trećih lica.
Odredbom člana 482. stav 1. ZKP, propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom zakoniku.
Odredbom člana 483. stav 1. ZKP, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac (sada Vrhovni javni tužilac), okrivljeni i njegov branilac, a stavom 3. istog člana, propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti isključivo preko branioca.
U konkretnom slučaju, zahtev za zaštitu zakonitosti branioci su podneli kao punomoćnici trećih lica, na šta u smislu citirane zakonske odredbe člana 483. stav 1. ZKP nisu ovlašćeni, pa Vrhovni sud nalazi da je zahtev za zaštitu zakonitosti u ovom delu nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
