
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz OK 14/2023
15.06.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović, Dubravke Damjanović i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Miloša Delibašića, zbog krivičnog dela udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloša Delibašića–advokata Miodraga Stojankića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Kv-Po1 590/22 od 27.01.2023.godine i Apelacionog suda u Beogradu-posebno odeljenje Kž1-Po1 4/23 od 05.04.2023.godine, u sednici veća održanoj dana 15.06.2023.godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloša Delibašića–advokata Miodraga Stojankića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Kv-Po1 590/22 od 27.01.2023.godine i Apelacionog suda u Beogradu-posebno odeljenje Kž1-Po1 4/23 od 05.04.2023.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Kv-Po1 590/22 od 27.01.2023.godine, odbijen je kao neosnovan zahtev branioca osuđenog Miloša Delibašića, advokata Miodraga Stojankića, za izricanje jedinstvene kazne osuđenom Milošu Delibašiću, koji je u sud primljen dana 25.10.2022.godine, po presudi Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal K.po1 br.112/2018 od 02.04.2019.godine, koja je postala pravnosnažna dana 28.11.2019.godine i po presudi Višeg suda u Beogradu K.br.2441/10-Kv.br.2123/18 od 27.08.2018.godine, koja je postala pravnosnažna dana 14.09.2018.godine.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu-posebno odeljenje Kž1-Po1 4/23 od 05.04.2023.godine, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog Miloša Delibašića i njegovog branioca advokata Miodraga Stojankića, a presuda Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Kv-Po1 590/22 od 27.01.2023.godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog Miloša Delibašića–advokat Miodrag Stojankić, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2), 439. tačka 2),3) i 4) i 441. stav 1. ZKP. sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i preinači presudu Apelacionog suda u u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Kž1-Po1 4/23 od 05.04.2023.godine, tako što će usvojiti zahtev branioca okrivljenog za izricanje jedinstvene kazne zatvora.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pogrešan zaključak drugostepenog suda da je zahtev za izricanje jedinstvene kazne zatvora neosnovan, i obrazloženje tog suda da okrivljeni jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i dva meseca na koju je osuđen presudom Višeg suda u Beogradu Kv.br.2123/18 od 27.08.2018.godine navodno izdržao, te da samim tim nije bilo uslova za spajanje te kazne sa presudom Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Kpo1 112/18 od 02.04.2019.godine. Branilac navedeno obrazlaže time da je presudom Kv.br.2123/18 od 27.08.2018.godine, Viši sud u Beogradu okrivljenom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora za krivično delo za koje je pravnosnažno osuđen presudom Okružnog suda u Beogradu K.br.4/08 od 28.05.2008.godine, a koja je postala pravnosnažna dana 27.01.2009.godine i koju kaznu je okrivljeni već izdržao za krivično delo za koje je osuđen presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu K.br. 13111/10 od 10.06.2016.godine, što znači da je Viši sud u Beogradu okrivljenom spojio već izdržanu kaznu zatvora sa kaznom čije izdržavanje je tek započeo, shodno odredbi člana 60. stav 1.KZ. U prilog navedenom, branilac ističe da je nejasan zaključak da je okrivljeni u trenutku kad mu je izricana presuda Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje za organizovani kriminal Kpo1 112/18 od 02.04.2019.godine već izdržao kaznu zatvora od tri godine i dva meseca na koju je osuđen samo osam meseci ranije, odnosno dana 27.08.2018.godine. Ovo posebno imajući u vidu da je u obrazloženju presude Kv.br.2123/18 od 27.08.2018.godine navedeno da je okrivljeni u trenutku njenog izricanja već bio na izdržavanju kazne zatvora od jedne godine i tri meseca na koju je osuđen presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu K.br. 13111/10 od 10.06.2016.godine. Imajući sve navedeno u vidu, branilac smatra da je sud u pogledu krivičnog dela koje je predmet odluke, primenio zakon koji se ne može primeniti, tako što je odbio da primeni Krivični zakonik koji je važio u trenutku podnošenja zahteva za izricanje jedinstvene kazne zatvora i na taj način odbio da izrekne jedinstvenu kaznu zatvora, kao i da je odlukom o krivičnoj sankciji povređena odredba člana 60. stav 1. KZ.
Isti navodi zahteva bili su istaknuti u žalbi branioca okrivljenog Miloša Delibašića, advokata Miodraga Stojankića, te bili predmet razmatranja Apelacionog suda u Beogradu koji je u ovom krivičnom postupku postupao u drugom stepenu po žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude Višeg suda u Beogradu- posebno odeljenje za organizovani kriminal Kv-Po1 590/22 od 27.01.2023.godine. Apelacioni sud u Beogradu, kao drugostepeni, je ove navode ocenio neosnovanim i o tome na strani dva, stav osmi i deveti i na strani tri, stav prvi svoje odluke Kž1- Po1 4/23 od 05.04.2023.godine izneo jasne i dovoljne razloge, a koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.
Pored navedenog, Vrhovni sud ukazuje da je pravilno postupanje drugostepenog suda zasnovano, osim na činjenici da je okrivljeni izdržao kaznu po ranije izrečenoj presudi, i na činjenici da je sa izdržavanjem te kazne započeo pre nego što mu se sudilo za novo krivično delo u krivičnom postupku Kpo1 112/18, zbog čega nije bilo uslova za primenu odredbe člana 62. KZ.
Branilac u zahtevu ukazuje i na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2), 439. tačka 4) i 441. stav 1. ZKP, a koje povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih, je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, pa se ovaj sud u razmatranje i ocenu navedenih povreda, nije upuštao.
Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Nemanja Simićević, s.r. Biljana Sinanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić