
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 30/2020
19.01.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Milana Josipovića i dr., zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Josipovića, advokata Slobodana Milovanovića, branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, advokata Zorana Ateljevića i branilaca okrivljenog Branka Jocića, advokata Miroslava Todorovića i advokata Jovana Ćirića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1 59/2011 od 10.05.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 34/19 od 03.07.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 19.01.2021. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, advokata Zorana Ateljevića i branioca okrivljenog Branka Jocića, advokata Jovana Ćirića, podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1 59/2011 od 10.05.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 34/19 od 03.07.2020. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, a zahtev branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, advokata Zorana Ateljevića, i u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se ovi zahtevi u preostalom delu i zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Josipovića, advokata Slobodana Milovanović i branioca okrivljenog Branka Jocića, advokata Miroslava Todorovića, ODBACUJU.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K- Po1 59/2011 od 10.05.2019. godine, okrivljeni Branko Jocić, Dragan Pavlović i Milan Josipović, su, pored ostalih, oglašeni krivim i to: okrivljeni Branko Jocić, zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. Krivičnog zakonika i zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koja krivična dela su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri godine, okrivljeni Dragan Pavlović zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ i okrivljeni Milan Josipović zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica pomaganjem iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 35. KZ, pa su osuđeni i to: okrivljeni Branko Jocić na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 09.03.2011. godine do 15.05.2012. godine, okrivljeni Dragan Pavlović na kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 09.03.2011. godine do 15.05.2012. godine, i okrivljeni Milan Josipović na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 14.12.2012. godine do 26.07.2013. godine. Na osnovu člana 78, 79. stav 1. tačka 5), člana 80. st.1. i 4. i člana 85. KZ, prema okrivljenom Branku Jociću izrečena je mera bezbednosti zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti vezanih za raspolaganje, korišćenje, upravljanje ili rukovanje tuđom imovinom ili čuvanje te imovine u trajanju od tri godine, počev od dana pravnosnažnosti presude, s tim što se vreme provedeno u zatvoru neće uračunati u vreme trajanja ove mere. Na osnovu člana 367. stav 7. KZ, od AA je oduzet stan površine 63 m2, u ul. ... u ... na kat. parceli broj ..., upisanoj u posedovni list br. ... KO ..., Republika Srbija, Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeno na parnicu. Okrivljeni su obavezani da plate troškove krivičnog postupka i paušala sudu na osnovu člana 262. st.1. i 2. ZKP, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rešenjem. Na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP, prema okrivljenom Draganu Pavloviću odbijena je optužba da je izvršio krivično delo davanje mita iz člana 368. stav 1. KZ, te je odlučeno da troškovi krivičnog postupka u ovom delu padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 34/19 od 03.07.2020. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenog Branka Jocića, advokata Ilije Popovića i advokata Miroslava Todorovića, branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, advokata Aleksandra Radovanovića i branioca okrivljenog Milana Josipovića, advokata Slobodana Milovanovića i u tom delu je prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom usvajanjem žalbe branioca okrivljenog Predraga Todosića, advokata Cvetka Marića, prvostepena presuda je ukinuta u delu koji se odnosi na ovog okrivljenog i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli:
-branilac okrivljenog Milana Josipovića, advokat Slobodan Milovanović, zbog pogrešne primene krivičnog zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje;
-branilac okrivljenog Dragana Pavlovića, advokat Zoran Ateljević, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 3. u vezi stava 1. KZ ili da navedene presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Branilac je predložio da Vrhovni kasacioni sud obavesti branioca o sednici veća, u smislu čana 488. stav 2. ZKP i da se prema okrivljenom odloži izvršenje pravnosnažne presude
-branilac okrivljenog Branka Jocića, advokat Miroslav Todorović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači, tako što će okrivljenog Branka Jocića osloboditi od optužbe da je izvršio predmetna krivična dela ili da iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje i
-branilac okrivljenog Branka Jocića, advokat Jovan Ćirić, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da iste preinači tako što će okrivljenog oglasiti krivim za blaže krivično delo.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je po primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih su zahtevi podneti, te je po oceni navoda iznetih u zahtevima, našao:
Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Dragana Pavlovića u zahtevu ističe da je prema ovom okrivljenom doneta naredba kojom je određena mera nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora od 29.09.2010. godine, pri čemu posebna dokazna radnja vezana za predmetnu naredbu može biti određena samo u slučaju da se na drugi način ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano, što je i propisano odredbom člana 161. ZKP, a naredba u konkretnom slučaju ne sadrži razloge koji bi opravdali njeno donošenje, niti su navedene radnje koje su pokušane ili preduzete bez rezultata, da bi naredba bila doneta, zbog čega se postavlja pitanje osnovanosti korišćenja telefonskih razgovora snimljenih na osnovu nezakonite naredbe od 29.09.2010. godine.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Naime, mera nadzora i snimanja telefonskih i drugih razgovora ili komunikacija drugim tehničkim sredstvima i optička snimanja preduzeta je prema okrivljenom Draganu Pavloviću na osnovu Naredbe istražnog sudije Višeg suda u Šapcu, Kri pov. 69/10 od 29.09.2010. godine.
Odredbom člana 504e ZKP („Sl. list SRJ“, br.70/2001, 68/2002 i „Sl. glasnik RS“, br.58/2004...72/2009), koji je važio u vreme preduzimanja navedene radnje, bilo je propisano da na pisani i obrazloženi predlog javnog tužioca istražni sudija može odrediti nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora ili komunikacija drugim tehničkim sredstvima i optička snimanja lica za koje postoje osnovi sumnje da je učinilo krivično delo iz člana 504a tog zakonika, dok je stavom 3. istog člana bilo propisano da mere iz stava 1. člana 504e određuje istražni sudija, obrazloženom naredbom u kojoj se navode podaci o licu prema kojem se mera primenjuje, osnovi sumnje, način sprovođenja, obim i trajanje mera.
Po nalaženju ovoga suda, naredba istražnog sudije Višeg suda u Šapcu Kri 69/10 od 29.09.2010. godine o određivanju navedene mere prema okrivljenom Draganu Pavloviću doneta je u skladu sa tada važećom odredbom člana 504e ZKP, na osnovu pisanog i obrazloženog predloga Višeg javnog tužioca u Šapcu, pri čemu iz iste proizlazi da su u vreme njenog donošenja bili ispunjeni zakonski uslovi za određivanje mere nadzora i snimanja telefonskih i drugih razgovora ili komunikacija drugim tehničkim sredstvima i optička snimanja iz člana 504e ZKP, te da su u stavu III na drugoj strani obrazloženja naredbe dati razlozi o činjenicama i okolnostima koje ukazuju na postojanje osnova sumnje da je okrivljeni izvršio krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ, za koje krivično delo se navedena mera mogla odrediti i pritom navedeno da bi prikupljanje dokaza u konkretnom slučaju na drugi način bilo znatno otežano.
Iz iznetih raloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da citirana naredba istražnog sudije Višeg suda u Šapcu i telefonski razgovori pribavljeni primenom mere na osnovu navedene naredbe, ni sami po sebi niti po načinu pribavljanja ne predstavljaju dokaze koji su u suprotnosti sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku i sledstveno tome, isti ne predstavljaju dokaze koji u smislu člana 84. ZKP, nisu mogli biti korišćeni u krivičnom postupku.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su neosnovani navodi zahteva branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, kojima se ukazuje da se pobijana pravnosnažna presuda zasniva na nezakonitim dokazima i da je ista doneta uz učinjenu povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Dragana Pavlovića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da izreka prvostepene presude u stavu II u činjeničnom opisu dela, pod tačkama 1, 2 i 3 ne sadrži objektivne i subjektivne elemente bića krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom. U vezi sa tim branilac u zahtevu navodi da se posledica osnovnog oblika krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz stava 1. člana 234. KZ, sastoji u pribavljanju sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu protivpravne imovinske koristi ili u nanošenju drugom imovinske štete, dok je u činjeničnom opisu dela datom u izreci prvostepene presude navedeno da je okrivljeni Dragan Pavlović, iskorišćavanjem položaja odgovornog lica, pribavio imovinsku korist pravnom licu u kome je imao svojstvo odgovornog lica, što, prema stavu branioca, ne predstavlja posledicu predmetnog krivičnog dela, koja se mora odnositi na druge subjekte označene u dispoziciji krivične norme. Prema navodima zahteva, objektivni element predmetnog krivičnog dela je pribavljanje protivpravne imovinske koristi, međutim, u izreci prvostepene presude u stavu II označeno je da je okrivljeni pribavio imovinsku korist bez navođenja da je u pitanju protivpravna imovinska korist. U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac navodi i to da činjenični opis krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, ne sadrži navode da je okrivljeni postupao u uračunljivom stanju, pa sledstveno tome, kako krivica u smislu člana 22. KZ, postoji samo onda ako je učinilac u vreme kada je učinio krivično delo bio uračunljiv, to u radnjama okrivljenog nema subjektivnog obeležja krivičnog dela, zbog čega delo okrivljenog opisano u izreci pravnosnažne presude ne predstavlja krivično delo. Imajući u vidu navedeno, branilac u zahtevu ističe da je pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog Dragana Pavlovića, povređen zakon u pitanju da li je delo za koje je okrivljeni optužen i oglašen krivim pravnosnažnom presudom krivično delo.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića ukazuje da činjenični opis krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljeni optužen i oglašen krivim pravnosnažnom presudom ne sadrži posledicu tog krivičnog dela – pribavljanje sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu protivpravne imovinske koristi. Po nalaženju ovoga suda, tačan je navod zahteva da je u činjeničnom opisu dela navedeno da je okrivljeni Dragan Pavlović, iskorišćavanjem položaja odgovornog lica pribavio imovinsku korist pravnom licu u kojem je imao svojstvo odgovornog lica. Međutim, kako je u izreci presude označeno da je okrivljeni položaj odgovornog lica imao kao vlasnik 98% kapitala privrednog društva „Routier“, što je utvrđeno na osnovu rešenja Agencije za privredne registre Republike Srbije BD 122904/2006 od 12.06.2006. godine, to je samim tim, po oceni ovoga suda, okrivljeni iskorišćavanjem položaja odgovornog lica protivpravnu imovinsku korist u iznosu od preko 1.500.000,00 dinara pribavio sebi postupajući kao suvlasnik navedenog privrednog društva, što predstavlja posledicu, odnosno objektivno zakonsko obeležje krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ.
Ocenjeni su kao neosnovani i navodi zahteva branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, da delo okrivljenog nije krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, zbog toga što u činjeničnom opisu dela u izreci prvostepene presude nije označeno da je imovinska korist koju je okrivljeni pribavio izvršenjem dela protivpravna, iz razloga što je protivpravnost obeležje opšteg pojma krivičnog dela, pa je imovinska korist uvek protivpravna kada je pribavljena zabranjenim delovanjem koje je propisano kao radnja izvršenja određenog krivičnog dela, a u konkretnom slučaju iz činjeničnog opisa dela proizlazi postupanje okrivljenog protivno propisima kojima se uređuje poslovanje privrednih subjekata.
Nadalje, stoji činjenica istaknuta u zahtevu branioca okrivljenog Dragana Pavlovića da u činjeničnom opisu predmetnog krivičnog dela nije navedena uračunljivost kao element krivice okrivljenog. Međutim, kako tokom postupka uračunljivost nije osporavana od strane stranaka u postupku, odnosno nije bilo sumnje u pogledu uračunljivosti, imajući u vidu da se u krivičnom postupku dokazuje isključivo neuračunljivost i to samo onda kada postoji sumnja u uračunljivost okrivljenog, to usled navedenog propusta, a suprotno navodima zahteva, pravnosnažnom presudom nije učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Ovo tim pre, kada se ima u vidu da je okrivljeni postupao u svojstvu odgovornog lica i da je u činjeničnom opisu dela u izreci presude navedeno da je okrivljeni bio svestan svoga dela i njegove zabranjenosti čije je izvršenje hteo, tako da je očigledno da je u vreme izvršenja krivičnog dela bio uračunljiv.
Branilac okrivljenog Dragana Pavlovića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i to da se poređenjem odredbe člana 112. stav 5. KZ („Sl. glasnik RS“, br.85/2005, 72/09 i 111/09), važeće u vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela, sa odredbom člana 112. stav 5. KZ („Sl. glasnik RS“, br.127/12), koja je stupila na snagu nakon izvršenja krivičnog dela, zaključuje da je zakon koji je na snazi u vreme presuđenja – odredba člana 112. stav 5. KZ („Sl. glasnik RS“, br.121/12), blaži za učinioca, s obzirom na definisanje pojma odgovornog lica, koje svojstvo ne može imati vlasnik preduzeća, za razliku od ranije važeće odredbe prema kojoj se odgovornim licem smatrao i vlasnik preduzeća, pa kako je okrivljeni oglašen krivim za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica, kao vlasnik 98% kapitala navedenog privrednog društva, to je pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP, u vezi člana 5. KZ.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva, iako formalno ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, u suštini ističe da okrivljeni u smislu sada važeće odredbe člana 112. stav 5. KZ nema svojstvo odgovornog lica i da sledstveno tome u njegovim radnjama ne postoje zakonska obeležja krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ.
Iznete navode zahteva, branioca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da je tačan navod zahteva branioca da je nakon izvršenja predmetnog krivičnog dela stupila na snagu odredba člana 112. stav 5. KZ („Sl. glasnik RS“, br.127/12) koja se primenjuje od 01.01.2013. godine, prema kojoj odredbi se odgovornim licem više ne smatra vlasnik preduzeća ili drugog subjekta privrednog poslovanja, osim ukoliko mu je na osnovu zakona, propisa ili ovlašćenja povereno vršenje određenih poslova upravljanja, nadzora i drugih poslova iz delatnosti pravnog lica, ili ih on faktički obavlja.
To znači da vlasnik subjekta privrednog poslovanja, koje ima status pravnog lica, samo kada ima ovlašćenje za vršenje ili faktički vrši upravljačke, nadzorne ili druge poslove iz delatnosti tog pravnog lica – ima svojstvo odgovornog lica kada su u pitanju krivična dela čiji izvršilac može biti odgovorno lice u pravnom licu.
U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu radnje izvršenja krivičnog dela opisano je da je okrivljenom Draganu Pavloviću, kao vlasniku 98% kapitala privrednog društva „Routier“ bilo povereno upravljanje tim pravnim licem i vršenje poslova iz delatnosti tog pravnog lica, a posebno imajući u vidu da je u redovnom krivičnom postupku utvrđeno da je okrivljeni preduzimao radnje kojima je stvarao uslove za zaključenje ugovora čiji su predmeti bili navodne sanacije klizišta na označenim putnim pravcima i lokalnim putevima i izdavao naloge okrivljenom Milanu Josipoviću koji su se odnosili na zaključenje ugovora i sačinjavanje dokumentacije koja ih prati, pa je sledstveno iznetom, po nalaženju ovoga suda, okrivljeni Dragan Pavlović, imao svojstvo odgovornog lica u smislu sada važeće odredbe člana 112. stav 5. KZ, s obzirom na to da je faktički obavljao poslove upravljanja u navedenom pravnom licu.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, ukazuje da je pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, branilac okrivljenog Dragana Pavlovića u zahtevu ističe da je okrivljeni oglašen krivim za krivično delo koje u vreme izvršenja zakonom nije bilo određeno kao krivično delo, sa obrazloženjem da je krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ, uvedeno u pravni saobraćaj Krivičnim zakonikom, koji je stupio na snagu 01.01.2013. godine, a za konkretno krivično delo se primenjuje od 15.04.2013. godine, kada je prvi put propisano kao krivično delo, što je imalo za posledicu retroaktivnu primenu zakona na štetu okrivljenog.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića su neosnovani iz razloga jer, imajući u vidu zakonski opis bića navedenih krivičnih dela, po oceni ovoga suda, između krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS“, br.85/2005, 72/2009), koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela; krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS“, br.121/2012 koji je stupio na snagu 15.04.2013. godine) i krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS“, br.94/2016 od 24.11.2016. godine sa stupanjem na snagu od 01.03.2018. godine izmena u odnosu na ovo krivično delo), koji je važio u vreme donošenja prvostepene i drugostepene presude kao i njihovih kvalifikatornih oblika, postoji jasan pravni kontinuitet inkriminacije, pri čemu je sud u konkretnom slučaju radnje okrivljenog Dragana Pavlovića, pravilno pravno kvalifikovao kao krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS“, br.121/2012), s obzirom na to da je isti najblaži za okrivljenog, imajući u vidu visinu zaprećene kazne.
Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je optužnicom Tužilaštva za organizovani kriminal Kt 2/11 od 08.09.2011. godine, okrivljenom Draganu Pavloviću stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ, koja je više puta izmenjena, a 17.06.2013. godine u pogledu činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije krivičnog dela tako što je okrivljenom stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ.
U vreme izvršenja krivičnog dela, postojalo je krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ, kod koga je učinilac krivičnog dela mogao imati svojstvo službenog ili svojstvo odgovornog lica. Izmenama i dopunama krivičnog zakonika od 24.11.2012. godine, objavljenim u „Sl. glasniku RS“, br.121/2012), sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine, krivično delo zloupotreba službenog položaja je „podeljena“ u dva krivična dela. Pri tome, deoba je izvršena prema svojstvu učinioca i ovlašćenjima koja mu pripadaju i to na krivično delo zloupotreba službenog položaja kažnjiva po članu 359. KZ i krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica kažnjivo po članu 234. KZ.
Krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ izmenjeno je samo utoliko što su u delu odredbe stava 1. brisane reči „ili odgovorno“, te od navedenih izmena, izvršilac ovog krivičnog dela može biti samo službeno lice. Istovremeno, odredbe koje se odnose na zloupotrebu položaja i krivice odgovornog lica, ovim izmenama izdvojene su u posebno krivično delo – krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ, čiji je zaštitni objekt privredno poslovanje i imovina u tom poslovanju, pri čemu je radnja krivičnog dela ostala neizmenjena.
Dakle, navedenim izmenama u Krivični zakonik je uneto krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ, koje zadržava jasan pravni kontinuitet sa krivičnim delom zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ, u slučaju da se kao izvršilac javlja odgovorno lice. Uvođenje krivičnog dela iz člana 234. KZ, posledica je potrebe da se napravi razlika između odgovornog i službenog lica, jer je krivično delo iz člana 359. KZ u potpunosti izjednačavalo službeno i odgovorno lice, iako su imali različita ovlašćenja, u različitim oblastima.
Sledstveno napred navedenom, po oceni ovoga suda, između odredbe člana 359. KZ, koja je važila u vreme izvršenja krivičnog dela i odredbe člana 234. KZ, koja je stupila na snagu 15.04.2013. godine, a koja je u konkretnom slučaju, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda pravilno primenjena, postoji jasan pravni kontinuitet inkriminacije, s obzirom na to da krivično delo iz člana 234. KZ i pored navedenih razlika u svom zakonskom opisu, ima ista obeležja kao i krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ i to pre svega radnju izvršenja.
Pored toga, u konkretnom slučaju zadržan je jasan pravni kontinuitet inkriminacije krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ, sa inkriminacijom krivičnog dela pod identičnim zakonskim nazivom i sa istim bitnim elementima i propisanom kaznom iz člana 227. KZ, a koje krivično delo je u Krivični zakonik uneto izmenama koje se primenjuju počev od 01.03.2018. godine, obzirom na to da se navedenim izmenama inkriminiše isto ponašanje kao i pre izmena i dopuna Krivičnog zakonika, a dodavanje u zakonski opis krivičnog dela iz člana 227. stav 1. KZ, zakonske formulacije „...ukoliko time nisu ostvarena obeležja nekog drugog krivičnog dela“, a koja nije bila sadržana u članu 234. stav 1. ranije važećeg KZ, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nema značaja za ocenu postojanja predmetnog krivičnog dela na dan stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika. Dakle, predmetno krivično delo i njegovi kvalifikatorni oblici za koje je okrivljeni optužen i pravnosnažno oglašen krivim i dalje postoji kako u svom nazivu, tako i u svim svojim bitnim obeležjima.
Kako je za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ („Sl. glasnik RS“, br.121/2012, koji je stupio na snagu 15.04.2013. godine), predviđena kazna zatvora od dve do deset godina, dok je za krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ („Sl. glasnik RS“, br.85/2005, 72/2009), koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, bila predviđena kazna zatvora u trajanju od dve do dvanaest godina, te je očigledno da su za okrivljenog blaže izmene i dopune Krivičnog zakonika od 24.12.2012. godine, objavljene u „Sl. glasniku RS“, br.121/2012, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine, pa je samim tim blaža i pravna kvalifikacija radnji okrivljenog kao krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, kako je pravilno sud i kvalifikovao radnje okrivljenog.
Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da, iako je i za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 3. u vezi stava 1. KZ, koji je važio u vreme donošenja pobijanih presuda, predviđena kazna zatvora u trajanju od 2 do 10 godina, kao i za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, navedena zakonska norma nije blaža za okrivljenog, niti u pogledu kruga lica koja mogu biti izvršioci ovog krivičnog dela, niti u pogledu propisanih radnji izvršenja, kao ni u pogledu visine zaprećene kazne, već zakonska formulacija navedene norme, po oceni ovoga suda, nalaže samo obavezu sudu da zbog brojnih novih krivičnih dela uvedenih izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS“, br.94/2016 od 24.11.2016. godine), u grupu krivičnih dela protiv privrede, dodatno vodi računa o pravilnoj pravnoj kvalifikaciji radnji izvršenja.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio kao neosnovane navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.
Prema navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Branka Jocića, advokata Jovana Ćirića, pobijanim pravnosnažnim presudama, povređen je zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP, time što je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ i krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ, koja je izvršio u svojstvu generalnog direktora JP „Putevi Srbije“, koje preduzeće je osnovano kao subjekt privrednog poslovanja i upisano u Agenciji za privredne registre sa osnovnom delatnošću 4211-izgradnja puteva i auto puteva iz čega se zaključuje da ovo preduzeće nije organ koji odlučuje o pravima, obavezama i interesima fizičkih ili pravnih lica, već je u pitanju subjekt privrednog poslovanja koji obavlja privrednu delatnost, pa sledstveno tome okrivljeni kao direktor takvog subjekta, ne može biti službeno lice u smislu odredbe člana 112. stav 3. tačka 3) KZ, već može imati svojstvo samo odgovornog lica, shodno odredbi člana 112. stav 5. KZ. Polazeći od ovakvog stava branilac izvodi zaključak o pogrešnoj pravnoj kfalifikaciji krivičnih dela okrivljenog smatrajući da se u radnjama okrivljenog Branka Jocića stiču zakonska obeležja krivičnog dela primanje mita u obavljanju privredne delatnosti iz člana 230. KZ i krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. KZ, koja su prema zaprećenoj kazni znatno blaža od krivičnih dela za koje je okrivljeni oglašen krivim pobijanom pravnosnažnom presudom, zbog čega su nižestepeni sudovi u smislu odredbe člana 5. KZ bili dužni da primene onaj krivični zakon koji je blaži za okrivljenog što u konkretnom slučaju nije učinjeno, čime je na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP.
Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Nasuprot navodima zahteva branioca okrivljenog Branka Jocića, pravilno je pravno stanovište prvostepenog i drugostepenog suda da je okrivljeni inkriminisane radnje preduzeo u svojstvu službenog lica koje je pojmovno određeno u članu 112. stav 3. tačka 3) KZ.
Prema odredbi člana 112. stav 3. tačka 3) KZ („Sl. glasnik RS“, br.85/2005), koja je važila u vreme izvršenja predmetnih krivičnih dela, službenim licem smatra se lice u ustanovi, preduzeću ili drugom subjektu kome je povereno vršenje javnih ovlašćenja, koje odlučuje o pravima, obavezama ili interesima fizičkih ili pravnih lica ili o javnom interesu.
Odredbom člana 112. stav 3. tačka 3) KZ („Sl. glasnik RS“, br.94/16), koja je važila u vreme presuđenja, službenim licem smatra se javni beležnik, izvršitelj i arbitar, kao i lice u ustanovi, preduzeću ili drugom subjektu kome je povereno vršenje javnih ovlašćenja, koje odlučuje o pravima, obavezama i interesima fizičkih ili pravnih lica ili o javnom interesu.
Vršenje javnih ovlašćenja poverava se zakonom (član 137. Ustava RS), a Zakonom o javnim preduzećima („Sl. glasnik RS“, br.15/2016 i 88/2019), propisano je da je javno preduzeće, preduzeće koje obavlja delatnost od opšteg interesa, a koje osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave (član 3. stav 1) i da su delatnosti od opšteg interesa, u smislu tog zakona, one delatnosti koje su kao takve određene zakonom, a između ostalog i u oblasti korišćenja, upravljanja, zaštite, utvrđivanja i unapređivanja dobara od opšteg interesa i dobara u opštoj upotrebi pod kojim dobrima se smatraju i putevi (član 2. stav 1).
Cilj osnivanja javnog preduzeća je u smislu člana 4. stav 1. tačka 1) Zakona o javnim preduzećima, obezbeđivanje trajnog obavljanja delatnosti od opšteg interesa i redovno zadovoljavanje potreba korisnika proizvoda i usluga.
Sledstveno iznetom, okrivljeni Branko Jocić koji je postupao kao direktor JP „Putevi Srbije“, koje preduzeće obavlja delatnost kojom se ostvaruje zakonom utvrđeni javni interes, po oceni ovoga suda, nesumnjivo ima svojstvo službenog lica u smislu člana 112. stav 3. tačka 3) KZ, važećeg i u vreme izvršenja predmetnih krivičnih dela i u vreme donošenja pobijanih pravnosnažnih presuda, pa su u radnjama okrivljenog Branka Jocića opisanim u izreci prvostepene presude ostvarena sva zakonska obeležja krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ i krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koja je okrivljeni oglašen krivim pobijanom pravnosnažnom presudom.
Branilac okrivljenog Branka Jocića u zahtevu ukazuje da je sud učinio povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP i time što su radnje okrivljenog navedene u činjeničnom opisu dela u izreci prvostepene presude pogrešno pravno kvalifikovane kao dva krivična dela – krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ i krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ, jer se upoređivanjem činjeničnih opisa ovih krivičnih dela uočava da su u pitanju potpuno istovetne radnje izvršenja vezane za zaključenje istih ugovora.
Iznete navode zahteva branioca okrivljenog Branka Jocića, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Naime, neosnovano se zahtevom branioca ističe da je okrivljeni Branko Jocić, oglašen krivim za dva krivična dela zbog identične radnje izvršenja imajući u vidu da su u pitanju potpuno odvojeni i različiti činjenični opisi radnji izvršenja predmetnih krivičnih dela. Prema činjeničnom opisu krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, okrivljeni Branko Jocić je kao službeno lice – generalni direktor JP „Putevi Srbije“ primio obećanje poklona, a potom i obećani poklon za svoju majku od Dragana Pavlovića – odgovornog lica i suvlasnika PD „Routier”, da u okviru svog službenog ovlašćenja izvrši službenu radnju koju ne bi smeo izvršiti – da u ime JP „Putevi Srbije“, koje je bilo nosilac tehničke implementacije upravljanja projektima oštećene infrastrukture, radi otklanjanja posledica nastalih aktiviranjem klizišta na teritoriji RS, po citiranom ugovoru o upravljanju projektom, parafira ugovore broj 109/06 i broj 110/06 od 30.10.2006. godine u kome su ugovorne strane bile Koordinaciono telo za usmeravanje aktivnosti u otklanjanju posledica nastalih aktiviranjem klizišta na teritoriji RS i PD „Routier”, iako ovi ugovori nisu bili zavedeni ni u Koordinacionom telu za usmeravanje aktivnosti u otklanjanju posledica nastalih aktiviranjem klizišta na teritoriji RS, ni u JP „Putevi Srbije“, iako studija izvodljivosti tog projekta koja se navodi u ugovorima tada nije bila ni sačinjena, niti usvojena od strane Vlade RS, što je okrivljeni Branko Jocić i učinio, za koju uslugu je za svoju majku primio poklon čiju kupovinu je ugovorio Dragan Pavlović. Prema činjeničnom opisu radnje izvršenja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ, datom u stavu II tačka 1) izreke prvostepene presude, okrivljeni Branko Jocić je postupajući u svojstvu službenog lica – generalnog direktora JP „Putevi Srbije“ suprotno odredbi člana 157. stav 1. tačka 1) Zakona o privrednim društvima i odredbi člana 32. stav 1. tačka 4. Statuta JP za upravljanje državnim putevima „Putevi Srbije“, iskoristio svoj službeni položaj parafirajući ugovore broj 109/06 i 110/06 od 30.10.2006. godine, zaključene između Koordinacionog tela za usmeravanje aktivnosti u otklanjanju posledica nastalih aktiviranjem klizišta na teritoriji Republike Srbije i PD „Routier”, čiji je predmet bila „sanacija klizišta na lokalnim putevima u Opštinama Loznica i Krupanj“, iako studija izvodljivosti tog projekta nije bila sačinjena niti usvojena od strane Vlade RS, iako ovi ugovori nisu nisu bili primljeni ni zavedeni u Koordinacionom telu za usmeravanje aktivnosti i otklanjanje posledica nastalih aktiviranjem klizišta na teritoriji RS, ni u JP „Putevi Srbije“, i nisu sadržali tehničku dokumentaciju, niti je postojao pismeni dokaz za pregovore u vezi sa dodelom ugovora tom pravnom licu, na koji način je omogućio da PD „Routier”, izvodi radove koji predstavljaju redovno i pojačano održavanje puteva na teritoriji Opština Loznica i Krupanj, a ne radove na otklanjanju posledica nastalih aktiviranjem klizišta.
Dakle, kod krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, parafiranje citiranih ugovora predstavlja radnju koju okrivljeni Branko Jocić, kao službeno lice u okviru svog službenog ovlašćenja, nije smeo izvršiti i koja je u uzročnoj vezi sa primanjem obećanja poklona i obećanog poklona, dok je, kad je u pitanju krivično delo zlupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ, parafiranjem istih ugovora, okrivljeni kao službeno lice iskoristio svoj službeni položaj čime je omogućio da PD „Routier”, izvodi radove koji ne predstavljaju radove na sanaciji klizišta i koja radnja je imala za cilj da se tom privrednom društvu pribavi imovinska korist u iznosu od preko 1.500.000,00 dinara, što su, nasuprot navodima zahteva, potpuno drugačije radnje izvršenja, u kojima su po nalaženju ovoga suda ostvarena zakonska obeležja krivičnih dela za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio kao neosnovane navode zahteva branioca okrivljenog Branka Jocića, advokata Jovana Ćirića, da su nižestepeni sudovi primenili zakon koji se nije mogao primeniti i da je time na štetu ovog okrivljenog povređen zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, advokat Zoran Ateljević navodi se da činjenični opis krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica dat u izreci prvostepene presude u stavu II sadrži tri tačke zbog čega bi se, prema stavu branioca, u konkretnom slučaju, radilo o sticaju tri krivična dela, pa je pravnom kvalifikacijom dela okrivljenog kao jedno krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, primenjen zakon koji se ne može primeniti na koji način je, prema stavu branioca, učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.
Zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, dozvoljeno je okrivljenom preko branioca, međutim, kada se ima u vidu da je okrivljeni Dragan Pavlović, pravnosnažnom presudom oglašen krivim zbog jednog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, a ne za tri krivična dela zloupotreba položaja odgovornog lica, što je povoljnije po okrivljenog, to bi u ovom smislu ispitivanje pravnosnažne presude bilo na štetu okrivljenog. S obzirom na to da branilac nije ovlašćen da preduzima radnje (pa i da podnosi zahtev za zaštitu zakonitosti) na štetu okrivljenog u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud, zahtev branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Branilac okrivljenog Branka Jocića, advokat Miroslav Todorović, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, navodima da je pobijanom pravnosnažnom presudom nesporno utvrđeno da je okrivljeni u periodu obuhvaćenom izrekom pobijane presude obavljao dužnost generalnog direktora JP „Putevi Srbije“, i da je Koordinaciono telo Vlade RS samostalno izabralo izvođača radova – PD „Routier”, u većinskom vlasništvu okrivljenog Dragana Pavlovića, kao i to da su ugovore 109/06 i 110/06 od 30.10.2006. godine potpisali ministar BB i okrivljeni Dragan Pavlović, dakle bez ikakvog sudelovanja okrivljenog Jocića, iz kojih činjenica, prema stavu branioca, sledi zaključak da okrivljeni Branko Jocić u konkretnom slučaju nije imao svojstvo službenog lica. U vezi sa tim branilac u zahtevu navodi da okrivljeni Branko Jocić, nije mogao biti oglašen krivim za krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ, jer mu optužbom nije stavljeno na teret vršenje uticaja na ministra BB da se opredeli za Preduzeće „Routier”, kao izvođača ugovorenih radova, te da parafiranje ugovora od strane okrivljenog Jocića nije bilo neophodno tako da ova radnja, sama po sebi, ne predstavlja kažnjivu radnju. U pogledu krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, branilac u zahtevu navodi da u toku postupka nije dokazano da je okrivljeni Branko Jocić primio obećani poklon od Dragana Pavlovića.
Međutim, branilac okrivljenog Branka Jocića, iako formalno ukazuje na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, iznetim navodima ceni izvedene dokaze, iznoseći svoju verziju događaja na kojoj zasniva stav da okrivljeni nije imao svojstvo službenog lica i da u radnjama okrivljenog nisu ostvarena zakonska obeležja krivičnih dela za koja je oglašen krivim pobijanom pravnosnažnom presudom i na taj način osporava ocenu dokaza i takvom ocenom činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi, čime ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Branilac okrivljenog Branka Jocića, advokat Jovan Ćirić, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da okrivljeni Branko Jocić, nije učestvovao niti je potpisao ugovore o izvođenju radova na sanaciji klizišta na lokalnim putevima u Opštinama Loznica i Krupanj, zavedene pod brojem 109/06 od 30.10.2006. godine i 110/06 od 30.10.2006. godine, s obzirom na to da javno preduzeće „Putevi Srbije“ nije bilo ugovorna strana u citiranim ugovorima i da, sledstveno tome, okrivljeni ne može biti odgovoran za pravne posledice proistekle zaključenjem ovih ugovora, kojim navodima se pravnosnažne presude pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog Milana Josipovića, advokat Slobodan Milovanović navodi da je ovaj okrivljeni pravnosnažnom presudom oglašen krivim zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica, pomaganjem iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 35. KZ, koja pravna kvalifikacija je zasnovana na pogrešnom zaključku suda da protivpravnu imovinsku korist predstavljaju svi iznosi koje je privredno društvo „Routier” naplatilo za radove koji nisu izvršeni u cilju sanacije klizišta, jer se, prema stavu branioca, u situaciji kada su radovi izvedeni ne može smatrati da ukupno naplaćena vrednost radova predstavlja protivpravnu imovinsku korist koja je mogla da obuhvata samo vrednost onih radova koji nisu bili izvedeni, pri čemu sud prilikom utvrđivanja visine protivpravne imovinske koristi nije uzeo u obzir ni troškove koje je to privredno društvo imalo povodom izvođenja radova, kojim navodima branilac okrivljenog Milana Josipovića iznosi sopstvenu ocenu dokaza i činjenične zaključke koji su drugačiji od onih utvrđenih u pobijanim pravnosnažnim presudama čime se ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Branilac okrivljenog Dragana Pavlovića, advokat Zoran Ateljević u zahtevu ukazuje da činjenični opis krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, dat u izreci prvostepene presude ne sadrži opis radnje „poveravanja“ faktičkog upravljanja pravnim licem kojim navodima se ukazuje na nerazumljivost izreke, a koji nedostatak presude je propisan kao povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP; kao i to da je izreka presude protivrečna sama sebi, čime je učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Branilac okrivljenog Branka Jocića, advokat Miroslav Todorović, u zahtevu ističe da je izreka prvostepene presude u odnosu na krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, nerazumljiva i protivrečna sama sebi i na taj način ukazuje na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP.
Prema navodima zahteva branioca okrivljenog Branka Jocića, advokata Miroslava Todorovića, pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog je učinjena i povreda zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, time što je okrivljenom izrečena stroža kazna u odnosu na predlog postupajućeg javnog tužioca i to nakon smanjenja krivičnopravnih radnji za krivično delo iz člana 359. KZ, a posebno kada se ima u vidu da na strani okrivljenog postoje brojne olakšavajuće okolnosti podobne za ublažavanje kazne. U zahtevu za zaštitu zakonitosti okrivljenog Branka Jocića, advokata Miroslava Todorovića, ističe se da je prvostepeni sud na glavnom pretresu izveo dokaze uvidom u iskaze majke i supruge okrivljenog Branka Jocića, a da je odbranu majke okrivljenog cenio kao da je ona aktivno učestvovala na glavnom pretresu, iako je prema njoj krivični postupak razdvojen, kojim navodima se ukazuje na povredu zakona iz člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac shodno pravima koje ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11), člana 438. stav 2. tačka 2), člana 406. stav 1. tačka 5) člana 441. stav 1. i člana 440. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Josipovića u celosti i zahteve za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Dragana Pavlovića i Branka Jocića, u ovom delu ocenio kao nedozvoljene.
Branilac okrivljenog Branka Jocića, advokat Miroslav Todorović u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je članom 161. ZKP, propisano da se posebne dokazne radnje mogu odrediti prema licu za koje postoje osnovi sumnje da je učinilo krivično delo iz grupe krivičnih dela obuhvaćenih članom 162. ZKP, što znači da je trajanje posebne dokazne radnje trajni nadzor komunikacije iz člana 167. ZKP, vremenski ograničeno do završetka prethodnog postupka, međutim, u konkretnom slučaju, tajni nadzor komunikacije vršen je i po proteku ovog roka, pri čemu u spisima predmeta nema oznake kada je prethodni postupak okončan, zbog čega postoji realna verovatnoća da je u konkretnom slučaju navedena posebna dokazna radnja vršena po isteku zakonskog roka. Iz iznetih razloga, branilac smatra da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na nezakonitim dokazima – transkriptima telefonskih razgovora, pribavljenim preduzimanjem navedene posebne dokazne radnje i da je na taj način pravnosnažnom presudom povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog Branka Jocića, u obrazloženju zahteva istaknutu povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP nije konkretizovao, jer nije opredelio ni transkripte koje smatra nezakonitim dokazima, niti vremenski period kada je preduzimana navedena posebna dokazna radnja na osnovu kojeg bi se moglo zaključiti o kojim transkriptima je reč.
Kako Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku, odnosno postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje samo u okviru razloga, dela i pravca pobijanja, koji su istaknuti u zahtevu, u smislu člana 489. stav 1. ZKP i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona, na koju se zahtevom ukazuje, to je ocenjeno da zahtev branioca okrivljenog Branka Jocića, advokata Miroslava Todorovića u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.
Branilac okrivljenog Dragana Pavlovića, kao razlog podnošenja zahteva ističe i povredu prava okrivljenog na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u slučaju podnošenja zahteva iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) tog zakonika, mora dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Kako se u odnosu na povredu ljudskog prava okrivljenog (član 485. stav 1. tačka 3) ZKP), u zahtevu ne ističe da je ta povreda utvrđena odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, niti je takva odluka priložena uz zahtev, to zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Pavlovića, u odnosu na navedenu povredu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća - sudija
Vesna Veselinović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić