
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz Pr 8/2020
01.07.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u prekršajnom predmetu okrivljenog AA, zbog prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 23. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ.br. 167/20 od 25.05.2020. godine, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Mladenovcu 3Pr.br. 1174/2018 od 25.10.2019. godine i Prekršajnog apelacionog suda Beogradu 22 Prž broj 24590/19 od 09.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 01. jula 2020. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ.br. 167/20 od 25.05.2020. godine, pa se UKIDAJU pravnosnažne presude Prekršajnog suda u Mladenovcu 3Pr.br. 1174/2018 od 25.10.2019. godine i Prekršajnog apelacionog suda Beogradu 22 Prž broj 24590/19 od 09.12.2019. godine, i predmet vraća Prekršajnom sudu u Mladenovcu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prekršajnog suda u Mladenovcu 3Pr.br.1174/2018 od 25.10.2019. godine, okrivljeni AA oglašen je odgovornim zbog izvršenja prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 23. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, za koji prekršaj je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara. Istovremeno je određeno da je izrečenu novčanu kaznu okrivljeni dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, te da će u suprotnom sud na osnovu člana 315. Zakona o prekršajima posebnim rešenjem odlučiti o načinu izvršenja neplaćene novčane kazne.
Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime troškova prekršajnog postuplka plati paušalni iznos od 2.500,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom naplate prinudnim putem.
Presudom Prekršajnog apelacionog suda Beogradu 22 Prž broj 24590/19 od 09.12.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Uroša Milosavljevića, a presuda Prekršajnog suda u Mladenovcu 3Pr.br. 1174/2018 od 25.10.2019. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti PTZ broj 167/20 od 25.05.2020. godine, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima i povrede materijalnog prava iz člana 265. stava 1. tačka 1. Zakona o prekršajima, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Na sednici veća, o kojoj je u smislu člana 286. stav 2. Zakona o prekršajima obavestio Republičkog javnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.
Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje da su pobijane presude donete uz učinjenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka u smislu člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima i povredu materijalnog prava u smislu člana 265. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima.
Naime, izrekom prvostepene presude, radnja prekršaja koja je okrivljenom stavljena na teret, opisana je na sledeći način: „Što kao vlasnik teretnog vozila marke „Iveko“ .... kojim je dana 08.06.2018. godine, dana 10.06.2018. godine i dana 11.06.2018. godine, učinjen prekršaj na državnom putu 1B reda 25 u mestu ..., GO Mladenovac, nije neposredno ili u pisanoj formi u ostavljenom roku od 8 dana od dana prijema poziva 28.06.2018. godine policijskom službeniku PS Mladenovac dostavio podatke o identitetu lica koje je upravljalo vozilom“, čime je postupio protivno odredbi člana 247. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima i učinio prekršaj iz člana 330. stav 1. tačka 23. istog zakona.
U obrazloženju svoje presude, prvostepeni sud navodi da je okrivljeni u vreme izvršenja prekršaja bio prijavljen sa adresom stanovanja u ..., iako je već živeo u ..., te da su poziv verovatno primili baba i deda, a da ga o pozivu nisu obavestili.
Iz navedenog proizilazi da okrivljeni nije lično primio poziv dana 28.06.2018. godine, koji mu je upućen od strane policijskog službenika PS Mladenovac da dostavi podatke o identitetu lica koje je upravljalo vozilom i učinilo prekršaj, već je taj poziv primilo sasvim drugo lice. Ova činjenica proizilazi i iz povratnice o uručenju tog poziva, gde na mestu primaoca poziva stoji potpis „BB“.
Imajući u vidu da poziv okrivljenom AA da u ostavljenom roku od 8 dana od dana prijema poziva 28.06.2018. godine policijskom službeniku PS Mladenovac dostavi podatke o identitetu lica koje je upravljalo vozilom, nije dostavljen lično okrivljenom, već trećem licu, izvesnom BB, odnosno da dostavljač uopšte nije poziv dostavio okrivljenom, što je suprotno odredbi člana 75. Zakona o opštem upravnom postupku, kojom je propisano da je lično dostavljanje obavezno kada od dana dostavljanja počinje da teče rok koji ne može da se produži i da je lično dostavljanje obavezno kada je to zakonom predviđeno, to je nejasan stav drugostepenog prekršajnog suda da je prvostepena odluka pravilna i da je okrivljenom uredno dostavljen poziv dana 28.06.2018. godine, pozivajući se pri tome na odredbu člana 79. stav 2. i 3. Zakona o opštem upravnom postupku.
Obzirom da prvostepeni prekršajni sud u svojoj odluci uopšte nije naveo razloge o odlučnoj činjenici da li je okrivljeni lično primio poziv, od čijeg prijema i teče njegova obaveza (rok) za dostavljanje podataka, dok je drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke u odnosu na činjenicu da okrivljeni nije primio lično poziv naveo potpuno nejasne razloge, to su prvostepeni i drugostepeni prekršajni sud učinili bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima, jer nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama - da li je i kada je okrivljenom kao vlasniku teretnog vozila dostavljen poziv da neposredno ili u pisanoj formi u ostavljenom roku dostavi podatke o identitetu lica koje je upravljalo tim vozilom.
Imajući u vidu radnju izvršenja predmetnog prekršaja – a koja se odnosi na dostavljanje podataka o identitetu lica koje je upravljalo vozilom u roku od 8 dana od dana prijema poziva, pri činjenici da iz spisa predmeta jasno proizilazi da okrivljeni nije lično dobio poziv, to su prekršajni sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primenili i odredbe kojima se određuje da li je radnja za koju se okrivljeni goni prekršaj, na koji način su učinili i povredu materijalnog prava u smislu člana 265. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima.
Zbog učinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prava, na koje se osnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud je podneti zahtev usvojio i ukinuo pobijane presude, a predmet vratio Prekršajnom sudu u Mladenovcu na ponovno odlučivanje, kako bi se u ponovnom postupku, imajući u vidu primedbe iznete u ovoj presudi, donela pravilna, jasna i na zakonu zasnovana odluka. Sa izloženog, a na osnovu odredbe člana 287. stav 4. Zakona o prekršajima, doneta je odluka kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s. r. Nevenka Važić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić