Rev 5982/2023 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5982/2023
20.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca JKP „Parking servis“ Vranje, čiji je punomoćnik Đorđe Georgijev, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Boban Trajković, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 2468/22 od 29.11.2022. godine, u sednici održanoj 20.11.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 2468/22 od 29.11.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 2468/22 od 29.11.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Vranju P 3875/21 od 06.09.2022. godine, stavom prvim izreke tužba tužioca podneta protiv tuženog radi duga smatrana je povučenom, a stavom drugim izreke obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 16.900,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Vranju Gž 2468/22 od 29.11.2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog, potvrđeno prvostepeno rešenje i odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava ukazujući navodima revizije na potrebu ujednačavanja sudske prakse (član 404. stav 1. ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Predmet tražene zaštite u ovoj parnici je naplata posebne parking karte koju je tuženi platio nakon podnošenja tužbe zbog čega je tužilac povukao tužbu na koje povlačenje je tuženi pristao pa je primenom člana 202. stav 2. ZPP doneto rešenje da se tužba smatra povučenom i odlučeno o troškovima postupka. Revizijom tuženog osporava se odluka o troškovima postupka, čiji se obračun vrši u svakoj parnici pojedinačno i predstavlja činjenično pitanje svakog konkretnog spora. Nema potrebe za odlučivanjem o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse u pogledu odluke suda o troškovima postupka, imajući u vidu da sudovi o troškovima postupka odlučuju u svakom konkretnom slučaju ceneći odredbe procenog prava kojima je regulisano odlučivanje o zahtevima stranaka za naknadu troškova postupka. Revizijski navodi tuženog kojima se ukazuje na pogrešnu primenu procesnih odredaba koje se odnose na uslove za postupanje po podnetoj tužbi za naplatu dnevne parking karte i bitne povrede postupka ne predstavljaju razloge za izjavljivanje posebne revizije u smislu člana 404. ZPP.

Iz navedenih razloga na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 1. i 6. ZPP Vrhovni sud je utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP propisano je da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude koja po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3.) osim iz člana 404. ovog zakona. Članom 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena ni revizija protiv pravnosnažne presude, a prema stavu 6. istog člana da se u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

Prema članu 28. ZPP, kada je za utvrđivanje stvarne nadležnosti i prava na izjavljivanje revizije i drugim slučajevima predviđeno ovim zakonom meritorna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čini glavni zahtev. Dakle pravo na reviziju se, u smislu odredbe člana 28. ZPP, ocenjuje sa stanovišta glavnog potraživanja, a ne sporednih potraživanja u koja spadaju i troškovi postupka.

Budući da se izjavljenom revizijom pobija odluka o troškovima postupka koja u konkretnom slučaju ne čini glavni zahtev, to revizija nije dozvoljena.

Stoga je na osnovu člana 413. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković