
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7507/2025
16.07.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Nikšić, advokat iz ..., protiv tužene BB PR, Agencija za konsalting poslovne strane Niš iz Niša, Medijana, čiji je punomoćnik Filip Domazet, advokat iz ..., zbog povrede autorskog prava, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 124/23 od 19.12.2024. godine, u sednici održanoj 16.07.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 124/23 od 19.12.2024. godine u usvajajućem delu i delu odluke o troškovima postupka.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž4 124/23 od 19.12.2024. godine stavom prvim izreke, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu P4 460/22 od 30.05.2023. godine u stavu prvom izreke, i utvrđeno da je tužena povredila autorska prava tužioca na taj način što je na internet portalu koji se nalazi na internet domenuhttps://poslovne-strane.co.rs/industrija/proizvodnja-hleba-sveže-peciva-ikolača/pekara-...-021, neovlašćeno javno saopštila u izmenjenoj i nepotpunoj formi fotografiju tužioca „hleb“, na način koji omogućuje pojedincu individualni pristup autorskom delu sa mesta i u vreme koje on odabere, bez naznačenja imena tužioca kao autora fotografije. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke i tužena obavezana da tužiocu na ime naknade štete zbog povrede autorskog prava učinjene na web portalu koji se nalazi na internet domenuhttps://poslovne-strane.co.rs/industrija/proizvodnja-hleba-sveže-peciva-ikolača/pekara-...-021, isplati i to: na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede moralnog prava autora – prava na naznačenje imena autora i prava na zaštitu integriteta dela iznose od po 15.000,00 dinara, na ime naknade materijalne štete – pravo na javno saopštavanje, uključujući interaktivno činjenje dela dostupnim javnosti 52.775,14 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose od 30.05.2023. godine do isplate, a tužbeni zahtev za naknadu materijalne štete odbijen je za iznos od 21.242,93 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.05.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke i utvrđeno da je tužena povredila autorska prava tužioca na taj način što je na internet portalu koji se nalazi na internet domenu hattp://poslovne-strane.com/pekara-...-021/#twoinformacije, neovlašćeno javno saopštila u izmenjenoj i nepotpunoj formi fotografiju tužioca „hleb“ na način koji omogućuje pojedincu individualni pristup autorskom delu sa mesta i u vreme koje on izabere, bez naznačenja imena tužioca kao autora fotografije. Stavom četvrtim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu četvrtom izreke, tako što je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade štete zbog povrede autorskog prava učinjene na veb portalu koji se nalazi na internet domenu hattp://poslovne-strane.com/pekara-...-021/#twoinformacije, isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede moralnog prava autora – prava na naznačenje imena autora i prava na zaštitu integriteta dela iznose od po 15.000,00 dinara, na ime naknade materijalne štete zbog povrede imovinskog prava – prava na javno saopštavanje, uključujući interaktivno činjenje dela dostupnim javnosti 70.366,86 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose od 30.05.2023. godine kao dana presuđenja do isplate, a tužbeni zahtev za naknadu imovinske štete od 28.323,90 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.05.2023. godine do isplate je odbijen kao neosnovan. Stavom petim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u petom stavu izreke prvostepene presude i tužena obavezana da tužiocu naknadi iznos od 195.675,68 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom šestim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka od 67.425,68 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o posebnoj po članu 404. ZPP.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju i postavio zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.
Revizija je dozvoljena u smislu odredbi člana 214a stav 4. Zakona o autorskim i srodnim pravima („Službeni glasnik RS“, br. 104/09.. 66/19) i člana 403. stav 2. tačke 1. i 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23), pa je Vrhovni sud ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je profesionalni fotograf, autor fotografije „hleb“ nastale 26.03.2009. godine u pekari u Beogradu, u ulici Džordža Vašingtona. Dana 20.04.2009. godine na sajtu politika.rs objavljen je članak „kilogram hleba težak 500 grama“, uz koji je objavljena fotografija tužioca potpisana sa foto AA. Tužena se bavi reklamiranjem poslovnih subjekata na svojim portalima i korisnik je internet domena: www.poslovne-strane.co.rs i www.poslovne-strane.com. Na stranicama označenim u izreci pobijane presude saopštena je predmetna fotografija u okviru reklame pekare „... 021“ iz Novog Sada, na adresi ... . Fotografija je objavljena bez imena autora i isečena je. Tuženoj je reklamni materijal zajedno sa fotografijom dostavio klijent i ona je imala slobodu odlučivanja u vezi saopštavanja. Fotografija je bila na internet portalu označenom u prvom stavu izreke u toku 2018, 2019. i 2020. godine, a na portalu označenom u stavu trećem izreke tokom 2018, 2019, 2020. i 2021. godine, za koji period je utvrđena i dosuđena naknada za korišćenje u skladu sa cenovnikom ULPUDUS.
Sa polazištem na navedeno utvrđenje, kao i da tužena nije imala saglasnost tužioca kao autora fotografije za objavljivanje, drugostepeni sud presudu u usvajajućem delu zasniva na odredbama članova 2, 8, 9, 15, 16, 17, 19, 20, 30, 204. i 205. Zakona o autorskim i srodnim pravima, nalazeći da je tužena u obavezi da tužiocu naknadi spornu materijalnu štetu prema cenovniku ULPUDUSA i nematerijalnu štetu prema kriterijumima iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima.
Po stanovištu Vrhovnog suda, pravnilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo, kada je pobijanim delom presude delimično usvojio postavljeni tužbeni zahtev.
Zakonom o autorskim i srodnim pravima („Službeni glasnik RS“, br. 104/09 ... 66/19), propisano je da je autor fizičko lice koje je stvorilo autorsko delo; da se autorom smatra lice čije je ime prilikom objavljivanja dela navedeno; da je autor dela nosilac autorskog prava (član 9. stavovi 1.-3.); da autor ima isključivo pravo da njegovo ime bude naznačeno na svakom primerku dela, odnosno navedeno prilikom svakog javnog saopštavanja dela, izuzev ako je to, s obzirom na konkretni oblik javnog saopštavanja dela, tehnički nemoguće ili necelishodno (član 15.); autor ima isključivo pravo da štiti integritet svog dela – da se suprostavlja javnom saopštavanju svog dela u izmenjenoj ili nepotpunoj formi (član 17. tačka 2.); autor ima pravo na ekonomsko iskorišćavanje svog dela, kao i dela koje je nastalo preradom njegovog dela (član 19. stav 1.); povreda autorskog ili srodnog prava predstavlja neovlašćeno vršenje bilo koje radnje koja je obuhvaćena isključivim pravom nosioca autorskog ili srodnog prava, neplaćanje naknade propisane ovim zakonom ili ugovorom, kao i na izvršavanje drugih obaveza prema nosiocu autorskog ili srodnog prava, propisanih ovim zakonom (član 204.); u slučaju povrede autorskog prava tužilac može tužbom da zahteva naročito: 1) utvrđenje povrede prava ili ozbiljne pretnje da će pravo biti povređeno i naknadu imovinske i neimovinske štete (član 205. stav 1. tačke 1. i 3.).
Navodima revizije tužena ne pobija pravilnost utvrđenih činjenica, pa kada je u konkretnom slučaju utvrđeno da je prilikom prvog objavljivanja na fotografiji bilo naznačeno ime tužioca kao autora, a da se tužena profesionalno bavi reklamiranjem poslovnih subjekata i ima slobodu odlučivanja u vezi saopštavanja informacija i zapisa, pravilno su primenjene merodavne materijalnopravne odredbe.
Neosnovano se revizijom ukazuje da je tužilac u smislu člana 98. stav 1. Zakona o autorskim i srodnim pravima imao obavezu da dokaže da je nosilac autorskih prava u vreme objavljivanja fotografije korišćene u reklamnom materijalu. Naime, po navedenoj odredbi ako je autor stvorio delo tokom trajanja radnog odnosa izvršavajući svoje radne obaveze, poslodavac je ovlašćen da to delo objavi i nosilac je isključivih imovinskih prava na njegovo iskorišćavanje u okviru svoje privredne delatnosti u roku od 5 godina od završetka dela, ukoliko opštim aktom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju, fotografija je prvi put objavljena 20.04.2009. godine, od kog vremena je protekao rok od 5 godina do prvog neovlašćenog objavljivanja od strane tužene, pa je po članu 231. ZPP teret dokazivanja činjenice da tužilac nema autorska prava bio na tuženoj.
Ne može se prihvatiti ni navod revizije da tužena nije pravilno označena kao stranka u smislu člana 79. stav 1. ZPP, imajući u vidu da je tužena u materijalnopravnom odnosu sa tužiocem kao preduzetnik, a u takvoj situaciji stranka je pravilno označena kada su označeni kako vlasnik, tako i naziv radnje. Na isti način tužena je sebe označila u punomoćju, kojim je punomoćnika advokata ovlastila da je zastupa u ovoj parnici.
Najzad, pošto se tužena profesionalno bavi reklamiranjem i ovlašćena je da odluči u kojoj sadržini će objaviti reklamu, stepen pažnje koji je bila u obavezi da pokaže je povećan i odgovara standardu dobrog stručnjaka iz člana 18. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Stoga, nisu ispunjeni uslovi iz člana 177. Zakona o obligacionim odnosima koji bi isključili, odnosno ograničili obavezu tužene da tužiocu naknadi spornu štetu.
Visina štete pravilno je utvrđena u smislu odredbi članova 189. i 200. Zakona o obligacionim odnosima.
Pošto navodi odgovora na reviziju nisu bili potrebni za donošenje odluke Vrhovnog suda, na osnovu odredbi članova 165. stav 1. i 154. ZPP, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
