Rev 4474/2025 3.19.1.26.1.4; 3.1.1.9.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4474/2025
08.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov, Jelice Bojanić Kerkez i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Konstantin Rankov advokat iz ..., protiv tuženog D.O.O. „Agro Božić“ Zrenjanin, čiji je punomoćnik Branislav Stanić advokat iz ..., radi predaje u posed, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3448/2024 od 12.12.2024. godine, u sednici održanoj 08.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3448/2024 od 12.12.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3448/2024 od 12.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3448/2024 od 12.12.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P 923/24 (2020) od 10.10.2024. godine kojom je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu preda u posed nekretninu – njivu kp.br. .. KO ..., površine 55a 60m2 radi uživanja i to najkasnije do 01.10.2020. godine (stav prvi izreke) i tužilac obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 208.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate (stav drugi izreke). Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23, u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za predaju u posed nepokretnosti radi uživanja, koji tužilac zasniva na pravu plodouživanja. O tužbenom zahtevu je odlučeno uz primenu odgovarajućih odredbi materijalnog prava, Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Odluka je zasnovana na utvrđenju da je tuženi vlasnik predmetne parcele koju je kupio u izvršnom postupku 13.09.2013. godine, uknjižio se 12.02.2014. godine i od 11.10.2013. godine se nalazi u posedu parcele, a tužilac nikada nije imao upisano pravo doživotnog plodouživanja na ovoj parceli već je u korist tužioca upisano pravo plodouživanja na drugoj parceli - kp.br. .. sa danom 30.09.2004. godine, zbog čega je zahtev za predaju parcele kp.br. .. odbijen. U reviziji tužilac istrajava na tvrdnji da ima pravo plodouživanja na predmetnoj parceli, ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog zbog koga se može izjaviti revizija. U ovoj vrsti spora odluka se zasniva na konkretno utvrđenim činjenicama u svakom predmetu, koje činjenice se ne mogu osporavati u revizijskom postupku. Osim toga, u ovom slučaju čak i da je utvrđeno da je tužilac stekao pravo plodouživanja ugovorom od 18.04.2021. godine, ta lična službenost, obzirom da nije upisana u javnoj knjizi, bila bi ugašena prodajom nepokretnosti, shodno članu 111. stav 4. tada važećeg Zakonu o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“ br. 31/2011 i 99/2011). Zato u ovom slučaju ne postoji potreba za novim tumačenjem prava ili za ujednačavanjem sudske prakse, niti potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana.

Zbog iznetog, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je 10.06.2020. godine, radi isplate iznosa od 390.000,00 dinara (o kome je u međuvremenu odlučeno) i predaje u posed nepokretnosti, a vrednost predmeta spora od 600.000,00 dinara označena u tužbi ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Kako je označena vrednost predmeta spora pobijenog dela niža od vrednosti propisane članom 403. stav 3. ZPP, to je na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković