
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 384/2025
25.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Stojadinović, advokat iz ..., protiv tužene GO Voždovac, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo grada Beograda, Odeljenje za GO Voždovac, Rakovica i Čukarica, radi poništaja rešenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1078/23 od 23.10.2024. godine, u sednici održanoj 25.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1078/23 od 23.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1078/23 od 23.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P1 46/21 od 30.11.2022. godine, kojom je odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti, poništeno kao nezakonito rešenje tužene od 30.08.2016. godine, obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 01.12.2016. godine zaključno sa 26.12.2019. godine islati određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, da u korist tužioca za isti period uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za PIO, doprinose za zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i doprinose za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje, obračunate na iznose izgubljene zarade po stopama važećim na dan uplate kao i da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 386.975,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Pravnosnažniom presudom poništeno je rešenje tužene od 30.08.2016. godine kojim je tužilac razrešen funkcije zamenika pravobranioca tužene i obavezana tužena da tužiocu naknadi štetu zbog izgubljene zarade u periodu od 01.12.2016. godine zaključno sa 26.12.2019. godine, u iznosu od 3.634.797,31 dinara, kao i da u korist tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinose za zdravstveno osiguranje i doprinose za slučaj nezaposlenosti.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi sa članom 441. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese.
Na osnovu rešenja tužene od 30.08.2018. godine tužilac nije zasnovao radni odnos, niti je tim rešenjem utvrđeno postojanje kao ni prestanak radnog odnosa.
Odredbom člana 441. ZPP, je propisano da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim u slučaju kada se tužba odnosi na novčano potraživanje, u kom slučaju se za dozvoljenost revizije primenjuju isti uslovi kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje (član 403. stav 3. ZPP).
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 24.10.2016. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 3.634.797,31 dinara.
Imajući u vidu da se tužbeni zahtev ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da vrednost novčanog potraživanja pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena, pa je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
