
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1544/2025
22.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz član 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Darka Veljkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K.br.103/25 od 27.06.2025.godine i Višeg suda u Nišu Kž1 165/25 od 14.10.2025.godine, u sednici veća održanoj dana 22.01.2026. godine, doneo je:
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Darka Veljkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K.br.103/25 od 27.06.2025.godine i Višeg suda u Nišu Kž1 165/25 od 14.10.2025.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu K.br.103/25 od 27.06.2025.godine okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo prevara iz člana 208. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri meseca, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 10.01.2025.godine do 21.02.2025.godine i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 120.000,00 dinara.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da Osnovnom sudu u Aleksincu na ime paušala plati iznos od 7.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da nadoknadi troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će doneti posebno rešenje. Okrivljeni je obavezan da na ime protivpravno pribavljene imovinske koristi isplati oštećenom iznos od 17.542,11 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 165/25 od 14.10.2025.godine usvojena je žalba branioca okrivljenog AA, advokata Darka Veljkovića i preinačena presuda Osnovnog suda u Aleksincu K.br.103/25 od 27.06.2025.godine, tako što je okrivljeni AA oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo prevara iz člana 208. stav 1. KZ. Istom presudom je oštećeni upućen da imovinsko-pravni zahtev ostvaruje u parničnom postupku, te su dosuđeni troškovi drugostepenog krivičnog postupka okrivljenom AA u iznosu od 76.580,00 dinara, koji će se isplatiti u roku od šezdeset dana po pravnosnažnosti presude iz budžetskih sredstava Višeg suda u Nišu. Troškovi prvostepenog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda, a o visini troškova će biti odlučeno naknadnim rešenjem na osnovu člana 262. stav 2. ZKP.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Darko Veljković, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan, preinači pobijane presude u pogledu troškova postupka i da obaveže Viši sud u Nišu da okrivljenom na ime troškova zastupanja isplati iznos od 392.080,00 dinara, i to na račun branioca advokata Darka Veljkovića.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog AA, advokat Darko Veljković u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. Međutim, navedenu povredu branilac obrazlaže tako što navodi da su neosnovano nižestepeni sudovi odbili da priznaju troškove za sastav žalbe na presudu dana 10.03.2025. godine i 04.07.2025 godine, sa obrazloženjem da su to troškovi koji su nastali pred prvostepenim sudom, te da neosnovano nisu priznati troškovi na ime sastava zahteva za naknadu troškova, jer je u trenutku pisanja žalbe na presudu branilac opredelio samo troškove pisanja žalbe, zato što su mu samo ti troškovi bili poznati, te mu nije mogla biti poznata činjenica da će drugostepeni sud održati glavni pretres. Drugostepeni sud je neosnovano odbio da dosudi troškove sastava podneska od 02.10.2025. godine, iako je isti bio nužan za održavanje pretresa pred drugostepenim sudom, te neosnovano nije priznao braniocu troškove razgovora sa optuženim koji je bio lišen slobode u KPZ u Nišu dana 13. 10. 2025. godine, iako se po oceni branioca radilo o nužnoj radnji, jer je morao sa okriljenim da usaglasi iznošenje odbrane za pretres pred drugostepenim sudom koji se održao sutradan, te je nejasan stav suda da branilac nije dokazao postojanje navedene radnje, iz razloga što KPZ u Nišu vodi službenu evidenciju o kojoj se ne izdaje potvrda, već je drugostepeni sud bio dužan da zatraži dostavu informacija. Branilac je još istakao da je drugostepeni sud priznao troškove odsustva branioca iz advokatske kancelarije samo za tri započeta sata, te je sud morao da uzme u obzir realno vreme odsustva branioca iz advokatske kancelarije radi zastupanja okrivljenog pred drugostepenim sudom, imajući u vidu vreme provedeno na naplatnim rampama, vreme izgubljeno u gradskim saobraćajnim gužvama, u pronalaženju parking mesta, vreme radi odmora branioca nakon višečasovne vožnje pred izlazak na pretres, za vreme provedeno na pretresu i vreme potrebno za odmor branioca nakon završenog pretresa kako bi branilac mogao opet da bude bezbedni učesnik u saobraćaju.
Po oceni Vrhovnog suda, branilac okrivljenog na ovaj način osporava utvrđeno činjenično stanje i polemiše sa činjenicama utvrđenim u pravnosnažnim odlukama, u suštini osporavajući ocenu suda o tome koje su radnje bile nužne i razloge zbog kojih je odbio zahtev branioca za naknadu troškova za pojedine radnje, pa na ovaj način suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako povreda odredbe člana 440. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA, advokata Darka Veljkovića ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovoga rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
