
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 900/2024
05.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Filip Domazet, advokat iz ..., protiv tuženog Agencije „DUX DOMUS“, PR BB, Niš, čiji je punomoćnik Jovana Petković, advokat iz ..., radi utvrđenja faktičkog rada i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu Gž1 869/23 od 03.11.2023. godine, u sednici održanoj 05.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE rešenje Apelacionog suda u Nišu Gž1 869/23 od 03.11.2023. godine i predmet VRAĆA tom sudu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 674/22 od 16.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tužilac bio u radnom odnosu kod tuženog u periodu od 14.08.2017. godine do 13.04.2018. godine na poslovima saradnika profesionalnog upravnika stambenih zgrada. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznos od 15.000,00 dinara na ime neisplaćene zarade za april 2018. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2018. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da nadležnim fondovima PIO uplati doprinose za obavezno socijalno, penziono, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti po stopi i iznosima koji važe na dan uplate i to za avgust, septembar i oktobar 2017. godine na osnovicu od 20.000,00 dinara za svaki mesec, za novembar 2017. godine na osnovicu od 25.000,00 dinara i za decembar 2017. godine, januar, februar i mart 2018. godine na osnovicu od 30.000,00 dinara za svaki mesec. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 179.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.
Apelacioni sud u Nišu je, rešenjem Gž1 869/23 od 03.11.2023. godine, stavom prvim izreke, ukinuo presudu Osnovnog suda u Nišu P1 674/22 od 16.11.2022. godine i odbacio tužbu tužioca podnetu protiv tuženog. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 94.500,00 dinara.
Protiv rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Ispitujući pobijano rešenje na osnovu člana 420. stav 6. u vezi sa članom 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je zaključio da je revizija tužioca osnovana.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan; revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Prema obrazloženju pobijanog rešenja, kao tuženi označena je Agencija „DUX DOMUS“, sa ostalim identifikacionim podacima kao što su PIB i adresa sedišta, a ne BB kao njen vlasnik, a tokom postupka tužba nije uređena iako je ista pisana od strane punomoćnika iz redova advokata, pa je kao stranka u ovom sporu učestvovao subjekt koji nema stranačku sposobnost. Kao tužena strana morao je biti označen vlasnik, odnosno osnivač agencije, imenom, prezimenom i ostalim podacima neophodnim za identifikaciju tuženog kao fizičkog lica.
Prema stanju u spisima, u tužbi je kao tuženi označen Agencija „DUX DOMUS“, PR BB.
Odredbom člana 74. ZPP, u stavu 1. propisano je da stranka u postupku može da bude svako fizičko i pravno lice.
Prema članu 83. stav 1 Zakona o privrednim društvima, preduzetnik je poslovno sposobno fizičko lice koje obavlja delatnost u cilju ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa Zakonom o registraciji.
Članom 86. stav 1. i 2. istog Zakona, propisano je da preduzetnik posluje i učestvuje u pravnom prometu pod poslovnim imenom koje je registrovano u skladu sa Zakonom o registraciji, a poslovno ime preduzetnika obavezno sadrži ime i prezime preduzetnika, oznaku „preduzetnik“ ili „PR“ i mesto u kome je sedište preduzetnika.
Na osnovu citiranih odredbi, stranka u sporu pred sudom može biti samo fizičko lice kao vlasnik radnje, odnosno kao stranka mora biti označena radnja sa naznakom ko je njen osnivač, što je u ovom slučaju i učinjeno.
Kod takvog stanja stvari, očigledno je da nije imalo mesta odbačaju tužbe zbog nepostojanja stranačke sposobnosti na strani tuženog.
Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je ukinuo pobijano rešenje uz vraćanje predmeta drugostepenom sudu na ponovni postupak shodnom primenom odredbe člana 416. stav 2. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
