
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1502/2025
21.01.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Marije Kardum, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Somboru 2K.251/25 od 24.09.2025. godine i 6Kv.525/25 od 13.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 21.01.2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Marije Kardum, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Somboru 2K.251/25 od 24.09.2025. godine i 6Kv.525/25 od 13.10.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Somboru 2K.251/25 od 24.09.2025. godine odbijen je kao neosnovan zahtev za naknadu troškova odbrane, a koji je podnet od strane branioca okrivljenog AA - advokata Marije Kardum dana 22.09.2025. godine.
Rešenjem Osnovnog suda u Somboru 6Kv.525/25 od 13.10.2025. godine odbijena je žalba branioca okrivljenog AA - advokata Marije Kardum, koja je izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Somboru 2K.251/25 od 24.09.2025. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA - advokat Marija Kardum, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev, te da ukine rešenja Osnovnog suda u Somboru 2K.251/25 od 24.09.2025. godine i 6Kv.525/25 od 13.10.2025. godine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ističe da su pobijanim pravnosnažnim rešenjima na štetu okrivljenog AA povređene odredbe člana 261, člana 262. stav 2. i člana 266. ZKP, te odredba člana 79. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica. Naime, kako je Osnovni sud u Somboru pravnosnažnim rešenjem 2K.251/25 od 19.09.2025. godine, kojim je prema okrivljenom izrečena vaspitna mera pojačan nadzor od strane organa starateljstva, odredio da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava, dakle odlučio je o tome ko snosi troškove postupka, to je stoga, po stavu branioca, sud pobijanim rešenjima trebalo da shodno odredbi člana 262. stav 2. ZKP odluči o visini troškova okrivljenog koje je imao angažovanjem branioca i koji troškovi mu se nadoknađuju iz budžetskih sredstava, a ne da odbije kao neosnovan zahtev za naknadu troškova odbrane koji je podnet od strane branioca okrivljenog, pogrešno nalazeći pri tome da u konkretnom slučaju troškovi branioca okrivljenog ne mogu pasti na teret budžetskih sredstava i da se na okrivljenog ne može primeniti odredba člana 79. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, već da se primenjuje odredba člana 266. ZKP.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 3. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica je propisano da je maloletnik lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo 14 godina, a nije navršilo 18 godina. Stavom 4. istog člana je propisano da je mlađe punoletno lice ono lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo 18 godina, a u vreme suđenja nije navršilo 21 godinu i ispunjava ostale uslove iz člana 41. ovog zakona.
Odredbom člana 46. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica je propisano da se odredbe ovog zakona primenjuju u postupku prema licima za koja postoji osnovana sumnja da su izvršila krivično delo kao maloletnici, a u vreme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršila 21 godinu. Odredbe članova 48-50, članova 53-56, članova 64. i 66, člana 68. stav 1. i članova 75. i 76. ovog zakona primenjuju se u postupku prema mlađem punoletnom licu ako se do početka glavnog pretresa, na osnovu ispitivanja ličnosti tog lica, ustanovi da dolazi u obzir da mu se izrekne vaspitna mera iz člana 41. ovog zakona.
Odredbom člana 79. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica propisano je da sud može maloletnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahteva samo ako je maloletniku izrekao kaznu. Ako je prema maloletniku izrečena vaspitna mera ili je postupak obustavljen, troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućuje na parnični postupak.
Iz napred citiranih odredbi Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, po nalaženju Vrhovnog suda, proizilazi da se odredba člana 79. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, na čiju povredu ukazuje branilac okrivljenog, primenjuje samo u postupku prema maloletniku, a ne i u postupku prema mlađem punoletnom licu, a što je pravilno zaključio i Osnovni sud u Somboru u pobijanim rešenjima, pravilno zaključujući pri tome i da vezano za naknadu troškova izabranog branioca okrivljenog u konkretnom slučaju treba primeniti odredbu člana 266. ZKP. Imajući u vidu navedeno, bez obzira na okolnost što je u konkretnom slučaju primenom odredbe člana 41. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica okrivljenom AA, kao mlađem punoletnom licu, za izvršeno krivično delo izrečena vaspitna mera pojačan nadzor od strane organa starateljstva, a na čije izricanje sud nije obavezan po zakonu, već je to stvar njegove ocene u svakom konkretnom slučaju, po nalaženju Vrhovnog suda, Osnovni sud u Somboru pravilno nije pobijanim rešenjima o troškovima krivičnog postupka primenio odredbu člana 79. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica vezano za naknadu troškova odbrane iz budžetskih sredstava, već je pravilno odbio kao neosnovan zahtev za naknadu troškova odbrane, koji je podnet od strane branioca okrivljenog AA, pravilno primenjujući pri tome odredbu člana 266. ZKP. Sledstveno napred navedenom, po nalaženju Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju pobijanim rešenjima o troškovima krivičnog postupka nisu povređene ni odredbe člana 261. i člana 262. stav 2. ZKP.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim rešenjima nije učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Marije Kardum, to je Vrhovni sud na osnovu člana 491. stav 1. ZKP navedeni zahtev branioca okrivljenog odbio kao neosnovan.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
