Rev 2240/2025 3.1.1.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2240/2025
23.07.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Ilije Zindovića, predsednika veća, Marije Terzić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Bajro Smiljanić, advokat iz ... protiv tužene Republike Srbije, koje zastupa Dražavno pravobrnailaštvo i umešača na strani tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Marko Cvetković, advokat iz ..., radi utvrđenja i iseljenja, odlučujući o reviziji tužilje izjaljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5203/24 od 09.10.2024. godine, u sednici održanoj 23.07.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5203/24 od 09.10.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev umešača na strani tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 652/22 od 20.05.2024. godine, ispravljeno rešenjem istog suda P 652/22 od 02.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je tužilja održajem stekla pravo svojne na stanu broj .. u ... broj .., na Novom Beogradu, četvrti sprat, površine 73 m2, po strukturi dvosoban, sagrađen na kat. parceli broj .. KO Novi Beograd, upisan u LN br. .. KO Novi Beograd, što bi tužena RS bila dužna da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, usvojen je protivtužbeni zahtev i obavezana tužilja da se sa svim licima i stvarima iseli iz označenog stana i da stan ispražnjen od lica i stvari preda na korišćenje i raspolaganje tuženoj. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tužena naknadi troškove postpuka od 416.250,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev umešača na strani tužene za naknadu troškova postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5203/24 od 09.10.2024. godine stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 6502/22 od 20.05.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 652/22 od 02.07.2024. godine u stavu prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i umešača na strani tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. tačka 3. ZPP i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Umešač na strani tužene je dostavio odovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...10/23), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Sl. glasnik RS“, br.10/23) i utvrdio da je revizija tužilje neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je učinjena neka druga bitna povreda postupka.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju sada pok. VV pravnom prethodniku tužilje, rešenjem Savezne saobraćajne komore broj 317 od 28.02.1962. godine dodeljen je trosoban stan broj .. – Novi Beograd u ... sada ..., broj .., površine 73 m2. Na osnovu tog rešenja dana 15.10.1963. godine zaključen je ugovor o korišćenju stana između VV kao nosioca stanarskog prava i kućnog saveta, a ugovor je zaključen na neodređeno vreme. Titular prava korišćenja je koristio stan sa članovima svog domaćinstva. VV je rešenjem SIV-a – Komisije za kadrovska, stambena i administrativna pitanja broj 2442/2 od 13.09.1991. godine dobio saglasnost za zaključenje ugovora o otkupu navedenog stana. VV je preminuo dana ..1991. godine, tj. dva dana nakon donošenja rešenja. U postupku koji je vođen pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu P 63376/10 od 21.12.2015. godine utvrđeno je da je ugovor o otkupu navedenog stana od 30.09.1991. godine falsifikovan i ne proizvodi pravno dejstvo jer isti nije potpisan od strane VV, kao strane ugovornice. Presuda je pravnosnažna sa danom 06.07.2016. godine. Sada pok. VV nije bio uknjižen kao vlasnik stana, a za svog naslednika po osnovu testamenta odredio je sada pok. GG, svog sinovca, supruga tužilje AA. GG je preminuo ...2009. godine, a nasledila ga je tužilja prema ostavinskom rešenju Opštinskog suda u Novoj Varoši O 59/09 od 16.04.2009. godine. U naznačenom rešenju nije konstatovano da zaostavštinu pok. GG čini i sporni stan. Tužilja i njeni pravni prethodnici su u posedu predmetnog stana od 10.10.1991. godine. U Službi za katastar nepokretnosti, predmetni stan se vodi na pravnog prethodnika tužene, Državnu zajednicu SCG. Traženo je iseljenje tužilje iz predmetnog stana, a postupak se vodio pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu P 343/2017 koji je iniciran tužbom umešača BB kome je predmetni stan dodeljen na korišćenje, ali se isti nije uselio jer se tužilja nalazi u državini stana. Rešenjem Savezne Vlade – Komisije za stambena pitanja 36 – 100/97 od 04.03.1997. godine, stan je BB dodeljen u zakup na neodređeno vreme. Postupak po tom predmetu radi iseljenja je prekinut do okončanja ovog postupka.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud, polazeći od odredbe člana 20, 21, 28. i 30. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, tužbeni zahtev tužilje je odbio kao neosnovan. Tužilja traži da se utvrdi da je vlasnik predmetnog stana po osnovu održaja. Međutim, sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi koji su predviđeni članom 20. i 28. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, jer ne postoji savesnost tužilje u pogledu državine na predmetnom stanu. Ovo posebno iz razloga što je presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 63376/10 utvrđeno da je ugovor o otkupu navedenog stana od 30.09.1991. godine falsifikovan i da ne proizvodi pravno dejstvo jer nije potpisan od strane VV kao strane ugovornice. Pok. VV nije bio kao vlasnik stana, pa samim tim nije ni mogao da istim raspolaže u korist GG koji je preminuo ...2009. godine, pa tužilja nije ni mogla da bude naslednik na predmetnom stanu. Naznačenom presudom utvrđeno je da ugovor o otkupu stana ne proizvodi pravno dejstvo te je utvrđena okolnost da od strane tužilje ne postoji činjenica dokazanosti i savesnosti državine na predmetnom stanu jer je ista znala za tu okolnost. Usvojen je protivtužbeni zahtev tužene i obavezana tužilja na iseljenje iz predmetnog stana.

Drugostepeni sud je u svemu prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda. Zaključio je da je državina pok. VV, pravnog prethodnika tužilje, koja je zasnovana 1962. godine bila zakonita i savesna, ali ista nije bila svojinska, jer je on nosilac stanarskog prava i zakupac, a njegova državina je mogla postati svojinska zaključenjem ugovora o otkupu stana. Međutim do zaključenja navedenog ugovora nije došlo. Pravo zakupa je lično – imovinsko pravo koje se gasi smrću i ne nasleđuje se, pa tužiljin suprug nije mogao naslediti više prava nego što je imao VV, kao ni tužilja.

Po oceni Vrhovnog suda, od strane nižestepenih sudova na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primenjeno materijalno pravo. Naime, tužilja potražuje pravo svojine na spornom stanu po osnovu održaja. Međutim, članom 28. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, propisano je da savestan i zakoniti držalac nepokretne stvari na koju drugi ima pravo svojine stiče pravo svojine na tu stvar održajem protekom 10 godina, a prema stavu 4. istog člana, propisano je da savesni držalac nepokretne stvari na koju drugi ima pravo svojine na tu stvar stiče pravo svojine protekom 20 godina.

Činjnica je da je tužilja bila u državini predmetnog stana više od 20 godina. Međutim, pravilno je zaključeno da tužilja nema savesnu državinu na predmetnom stanu. Prema članu 72. stav 1. ZOSPO državina je savesna ako držalac ne zna ili ne može znati da stvar koju drži nije njegova. Tužilja je očigledno znala da predmetni stan drži ali da nema pravni osnov, jer je znala da je presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 62267/10 utvrđeno da ugovor o otkupu navedenog stana od 30.09.1991. godine je falsifkovan i ne proizvodi pravno dejstvo. Pravni prethodnik tužilje VV je imao zakonitu državinu ali ta državina nije bila svojinska već je stan držao kao nosilac stanarskog prava, a svojinska državina je mogla postati zaključenjem zakonitog ugovora o otkupu stana. Međutim, do toga nije došlo, pa stoga ni suprug tužilje nije mogao postati vlasnik tog stana, a kasnije ni tužilja po osnovu održaja. Pok. VV prilikom sastavljanja testamenta (koji nema ni datum) nije bio vlasnik stana pa nije mogao pravo vlasništva preneti na treće lice, po principu da niko ne može na drugoga preneti više prava nego što ga sam ima.

U pogledu ocene pravne savesnosti pravnog prethodnika tužilje GG u smislu člana 30. ZOSPO, ne može se smatrati da kod njega postoji savesnost u smislu savesnog korišćenja spornog stana – državine. GG je pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu pokrenuo postupak dana 26.02.1992. godine u predmetu P 63376/10, radi utvrđenja da je ugovor o otkupu stana od 30.09.1991. godine važeći i da proizvodi pravno dejstvo, ali je presudom od 28.12.2015. godine (pravnosnažna 06.07.2016. godine), zahtev odbijen jer je utvrđeno da je ugovor falsifikovan (potpis „VV“). To ukazuje na činjenicu da je GG bio nesavestan u pogledu državine spornog stana. Ovo iz razloga što ne može očekivanje da će se uspeti u sporu u pogledu dokazivanja validnosti ugovora o otkupu za koji je utvrđeno da ne proizvodi pravno dejstvo dovesti do savesnosti državine. Nakon smrti GG ...2009. godine, postupak je nastavila njegova supruga, ovde tužilja, koja je drugostepenu presudu primila 14.09.2016. godine. Ako je njen pravni prethodnik bio nesavestan (GG) u pogledu državine spornog stana, ni tužilja ne može imati savesnost državine.Savesnost držaoca stvari se pretpostavlja. Međutim, izvedeni dokazi nesumnjivo ukazuju na činjenicu da ne postoji savesnost tužilje u pogledu državine na spornom stanu, pa samim tim se nisu ni stekli uslovi da u smislu člana 28. stav 4. ZOSPO tužilja može postati vlasnik predmetnog stana. Kako tužilja nema pravni osnov da koristi predmetni stan, pravilno je odlučeno kada je usvojen protivtužbeni zahtev tužene za iseljenje tužilje iz predmetnog stana i predaju istog tuženoj ispražnjenog od svih lica i stvari.

Pravilna je odluka o troškovima postupka.

Sud nije priznao troškove umešaču na strani tužene, iz razloga što davanje odgovora na reviziju nije bilo obavezno.

Predsednik veća – sudija dr

Ilija Zindović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković