Rev 30226/2023 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 30226/2023
24.04.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužoca AA iz sela ..., ..., čiji je punomoćnik Todor Milošević, advokat iz..., protiv tužene Republika Srbija, Visoki savet sudstva, Apelacioni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 670/23 od 13.04.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gžrr 670/23 od 29.05.2023. godine, na sednici održanoj 24.04.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 670/23 od 13.04.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gžrr 670/23 od 29.05.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr 670/23 od 13.04.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gžrr 670/23 od 29.05.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr 271/21 od 08.12.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezana tužena da tužiocu na ime novčanog obeštećenja isplati 1.500 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još 1.500 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr 670/23 od 13.04.2023. godine, ispravljenom rešenjem istog suda Gžrr 670/23 od 29.05.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime novčanog obeštećenja zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 500 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, dok je u preostalom delu, za iznos od još 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom izreke. Stavom trećim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime naknade troškova postupka po žalbi plati 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljnenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za novčano obeštećenje neimovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. O ovom pravu tužioca i visini tražene naknade sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o predmetima sa tužbenim zahtevom i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, pri tom imajući u vidu da visina naknade koja se određuje u odnosu na pravno ili fizičko lice kome je povređeno ovo pravo zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Revident uz reviziju nije priložio drugačije odluke Vrhovnog suda ili Vrhovnog kasacionog suda donete u istoj ili bitno sličnoj činjenično-pravnoj situaciji kao u predmetnom slučaju. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 27. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, br. 40/15), propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1.) i da revizija nije dozvoljena (stav 3.).

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u ovoj pravnoj stvari podneta je 03.06.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 3.000,00 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku po tužbi za novčano obeštećenje u kome revizija nije dozvoljena u smislu odredbe člana 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, te da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe i da se radi o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, to je shodno članu 479. stav 6. ZPP Vrhovni sud našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Nije od značaja to što je pobijanom drugostepenom presudom prvostepena presuda delimično preinačena, jer je pravo na reviziju u sporu male vrednosti isključeno odredbom člana 479. stav 6. ZPP, pa se ne primenjuje opšta odredba iz člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP o dozvoljenosti revizije u slučaju preinačenja drugostepene odluke i odlučivanju o zahtevima stranaka.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković