Rev2 1787/2024 3.5.19; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1787/2024
06.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Dragane Boljević, Branislava Bosiljkovića i Jasmine Simović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Vidaković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane – Vojna pošta .. Pančevo, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3748/23 od 14.03.2024. godine, u sednici održanoj 06.02.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3748/23 od 14.03.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3748/23 od 14.03.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3748/23 od 14.03.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pančevu P1 201/22 od 16.06.2023. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu, na ime naknade materijalne štete u vidu izmakle dobiti na ime razlike između plate koju bi primao i invalidske penzije koju prima u periodu od 01.09.2012. do 30.06.2022. godine, isplati označene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, kao i da mu naknadi parnične troškove od 296.410,91 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pobijana presuda zasnovana je na stanovištu da tužiocu, koji je oglašen trajno nesposobnim za vojnu službu i utvrđeno mu pravo na invalidsku penziju zbog bolesti koja je posledica traumatičnih događaja u vršenju službe, pripada naknada štete u visini razlike između plate koju bi po redovnom toku stvari primao i penzije koja mu se isplaćuje. Odluka, zasnovana na odredbama članova 185, 189. i 376. Zakona o obligacionim odnosima, u skladu je sa formiranom sudskom praksom u bitno istovrsnim činjeničnim situacijama, po kojoj se trogodišnji rok zastarelosti potraživanja računa od vremena početka isplate penzije, kao vremena saznanja za činjenice koji određuju visinu materijalne štete, a zakonska zatezna kamata pripada od svake mesečne razlike koju bi tužilac ostvarivao po redovnom toku stvari. Posebna revizija je rezervisana za pitanja pravilne primene materijalnog prava, pa Vrhovni sud nije kod ocene dozvoljenosti revizije mogao uzeti u razmatranje navode revizije kojima se pobija pravilnost činjeničnog utvrđenja.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima revizija nije dozvoljena, osim kada se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje. Tada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela, u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Tom odredbom zakona, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 26.02.2015. godine, a vrednost predmeta spora od 2.562.182,85 dinara u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja 21.270 evra (1 evro = 120,4584 dinara).

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi napred propisani imovinski cenzus, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković