
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 148/2026
10.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić, Dijane Janković i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog protivpravnog dela u zakonu određenog kao krivično delo proganjanje iz člana 138a stav 1. tačka 1) i 2) Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Mićovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu 17K br. 85/25 od 25.04.2025. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 513/25 od 11.08.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Mićovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu 17K br. 85/25 od 25.04.2025. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 513/25 od 11.08.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Drugog osnovnog suda u Beogradu 17K br. 85/25 od 25.04.2025. godine, prema okrivljenom AA zbog protivpravnog dela koje je u zakonu određeno kao krivično delo proganjanje iz člana 138a stav 1. tačka 1) i 2) Krivičnog zakonika, izrečena je mera bezbednosti obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i određeno je da će se ista sprovesti u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi i to Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu od 28.07.2023. godine i trajaće sve dok postoji potreba za lečenjem i čuvanjem okrivljenog u zdravstvenoj ustanovi. Istim rešenjem, na osnovu člana 264. stav 4. ZKP, okrivljeni AA je oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka i paušala, pa je određeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda, dok je oštećena upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 513/25 od 11.08.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Mićovića, žalba okrivljenog AA i žalba punomoćnika oštećene BB, advokata Bojane Pavlović Sarić i rešenje Drugog osnovnog suda u Beogradu 17K br. 85/25 od 25.04.2025. godine je potvrđeno.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Jovan Mićović, zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, pobijana rešenja preinači i okrivljenog oslobodi za krivično delo koje mu je stavljeno na teret ili da pobijana rešenja ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je na osnovu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti osporava date razloge suda u pogledu ocene odbrane okrivljenog i ukazuje na propust suda da uzme u obzir dopunu odbrane okrivljenog u kojoj je osporio radnje koje su mu stavljene na teret predlogom za izricanje mere bezbednosti, na koji način branilac osporava date razloge suda i ukazuje na nejasne razloge o činjenicama koje su predmet dokazivanja, te suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Pored toga, branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je sud pogrešno pobijana rešenja zasnovao na izjavi okrivljenog datoj pred komisijom veštaka, koja izjava ne može biti dokaz u postupku, a kojim navodima branilac osporava ocenu izvedenih dokaza i polemiše sa utvrđenim činjeničnim stanjem. Branilac, takođe, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na propust suda da utvrdi postojanje upornosti u pokušajima okrivljenog da se uspostavi kontakt sa oštećenom, navodeći da je okrivljenom stavljeno na teret da je poslao tri mejla sestri oštećene u periodu od godinu dana iz čega se ne može zaključiti da se ispunjavaju standardi upornosti za postojanje ovog krivičnog dela, na koji način ukazuje na pogrešnu primenu zakona na utvrđeno činjenično stanje i učinjenu povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) i člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovim delovima ocenio kao nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim odlukama učinjena i povreda člana 32. Ustava Republike Srbije i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno da je povređeno pravo okrivljenog na pravično suđenje.
U situaciji kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, shodno odredbi člana 484. ZKP, uz zahtev se mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, a koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju podnosilac zahteva za zaštitu zakonitosti uz zahtev nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, to je Vrhovni sud našao da u pogledu ovih povreda zahtev za zaštitu zakonitosti nema zakonom propisan sadržaj.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, doneo odluku kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
